Balkanske hronike I - Gospodari rata

DIO 2: Krvavi princ u bijelom dvoru - Poglavlje XXI

Lagano je pijuckao „čivas" i opuštao se dok je razgledao krajolik oko sebe. Gusta šuma je okruživala drveni etno restoran sa prostranom ljetnjom baštom. Bila je to prava prirodna oaza za istinsko uživanje u krugu porodice ili prijatelja.

Ovaj prizor ga je podsjećao na unutrašnjost Engleske i na seoske predjele gdje je nekada vikendom odlazio sa suprugom i kćerkom. Možda bi ih jednog dana mogao dovesti i ovdje? Da im pokaže ova predivna i gotovo netaknuta prostranstva, u kojim se mogla osjetiti nekakva mistična sila koja ih je čuvala skrivene od civilizacijskih tokova.

Imao je osjećaj kao da je na nekoj drugoj planeti. Ili u nekom dugom vremenu. Kao da je daleko od svih ovih aktuelnih dešavanja. Kao da je oslobođen svih odgovornosti i svih obaveza koje je imao prema britanskoj kruni i prema zapadnim obavještajnim krugovima, i kao da se u potpunosti mogao prepustiti uživanju u ovim romantičarskim divljim predjelima, gdje je još uvijek postojala ta zagonetna nevidljiva nit između čovjeka i prirode. Još su mu samo trebale Elejn i Ketrin da zadovoljstvo bude potpuno.

Ali, vrlo brzo je shvatio da se ne nalazi na nekoj drugoj planeti niti u nekom drugom vremenu. Shvatio je to čim je vidio kako mu kroz prostranu baštu prilazi Endi u društvu još dvojice kolega iz britanske obavještajne službe. Odmah se probudio iz ovog polusna i ponovo vratio u stvarni svijet.

Nalazio se u jednom etno restoranu smještenom u mirnom šumovitom predjelu nedaleko od Mitrovice. Ovaj restoran im je često služio kao baza za operacije na ovom području, tako da su se nalazili na sigurnom i pouzdanom terenu. Vlasnik restorana je bio osoba od povjerenja, bliska britanskoj tajnoj službi.

Trojica njegovih saradnika su mu se pridružila za stolom. Odmah je primijetio da su djelovali prilično zadovoljno. To je, svakako, bio dobar znak. Akcija koja je upravo ovog trenutka bila u toku, imala je veliki značaj za provedbu njihovog plana i nije smjelo doći do nekih novih problema. Sve je već ranije bilo dogovoreno sa Džejkobom i nisu se smjele dopustiti nekakve komplikacije. Danas je već došlo do udara u Sarajevu od strane Lestera i njegovih ljudi, tako da oni ovdje sada moraju držati korak s njima i obaviti onaj dio plana koji se odnosio na Kosovo i Srbiju. I sada je bilo vrijeme da od svojih najbližih saradnika sazna u kojem smjeru se situacija odvijala.

Zapalio je cigaretu „davidofa", te povukao par dimova. Ispio je gutljaj viskija, čekajući da neko od njih otpočne priču.

„Ne brini, za sada je sve dobro", napokon je progovorio Endi, te takođe zapalio cigaretu. „Naši i Tahirijevi ljudi trenutno provode zadatke na planiranim lokalitetima u gradu. Tri napada su već uspješno izvršena. Preostale četiri akcije su u toku dok mi sada razgovaramo."

„Odlično!", zadovoljno je odvratio Džonatan. Zatim se ponovo uozbiljio i upitao: „Nadam se da je sve onako kako smo dogovorili? Bez nekog nepotrebnog divljanja koje bi moglo ugroziti i naše ljude?"

„Rekao sam ti da ne brineš", nastavio je Endi. Govorio je samouvjereno. I prilično opušteno. „Naši ljudi znaju šta rade. Za one Tahirijeve budale me baš briga, ali ni oni se ne usuđuju da odskaču od dogovorenog. Znaju da bi ih mi ostavili na cjedilu i da zbog njih ne bi rizikovali živote naših ljudi."

Pogledao je na svoj Rolex. Trenutno je bilo 15.35. Izgleda da su imali dobro prolazno vrijeme po pitanju izvršenja zadatka. Izgleda da će danas biti sve onako kako je planirao. „Samo da na kraju nešto ne zabrljaju", intimno se pribojavao dok je povlačio nove dimove „davidofa". Najviše se plašio Tahirijevih ljudi. Plašio se da ne naprave grešku. Oni su bili pješadija u ovoj širokoj operaciji čije su jezgro bili njegovi agenti. I nije imao ni trunke povjerenje u njih. Uopšte ih nije doživljavao kao nekakvu respektivnu snagu na koju je mogao računati. Sasvim suprotno od toga. Oni su bili nužno zlo i isključivo ih je tako i posmatrao.