Balkanske hronike I - Gospodari rata

DIO 2: Krvavi princ u bijelom dvoru - Poglavlje VIII

Sjedila je za drvenim stolom u dvorištu vile i pijuckala jutarnju kafu. Još uvijek je bila pospana. Oči je skrivala iza tamnih sunčanica dok su je sunčevi zlatni dodiri milovali po licu. Bilo je pravo ljetno jutro. Iako je prolazila prva polovina septembra. Tek je povremeni lagani vjetrić podsjećao da će se vreli dani, a posebno noći, polako završiti i prepustiti svoje mjesto kišnoj i sumornoj jeseni.

Ipak, za sada je bilo prilično toplo. I iskoristila je to na pravi način. Obukla je oskudnu i lepršavu prljavobijelu haljinu koja je više otkrivala nego što je skrivala. I blistala je u punom sjaju. Poput najljepšeg cvijeta koji raste u bašti kosovskog narkobosa. I uživala je u tome. Uživala je u znanju da je sada, sa svih strana, muškarci diskretno svlače pogledima. I opijaju se njenim oblinama.

Ona je bila istinska kraljica zamka. I to je ono što je posebno uzbuđivalo. I što joj je pomagalo na ovom izuzetno rizičnom i opasnom zadatku. To je bilo dobra strana svega ovoga. Uspješno je zadovoljavala svoje najdublje potrebe, koje nije bilo tako lako zadovoljiti. Uvijek je htjela više. Htjela je da nadmaši sebe. I uspijevala je u tome. Uspijevala je da pronađe zadovoljstvo u divljem odnosu koji je imala sa šefom mafije, ali isto tako, u posljednje vrijeme i sa njegovom seksipilnom ženom.

Taj trougao požude i strasti je bio nešto što joj je trebalo. Bez obzira na rok trajanja koji je, nesumnjivo, bio veoma ograničen. Osim toga, i to je bio dio zadatka. Nema nikakve sumnje da je upravo preko kreveta uspjela da stekne potpuno povjerenje Ariana Tahirija. Takođe, i njegove žene. Zahvaljujući tome bila je upoznata sa svim dešavanjima oko sebe, te je mogla da konstantno informiše beogradsku centralu. I rezultati su bili impresivni. Bila je apsolutno sigurna u to.

„Spoj posla i zadovoljstva mi nije skoro davao ovako dobre rezultate. Na oba polja", pomislila je u trenutku dok je pijuckala kaficu u dvorištu vile i diskretno razgledala oko sebe.

„Nešto si se zamislila?", iznenada je začula glas iza sebe. Okrenula se i ugledala Terezu. Prilazila joj je. Kretala se senzualno, kao prava nekadašnja manekenka. „Nadam se da te ne prekidam u nečemu?"

„Ne, ni najmanje", odvratila je Nives. S uživanjem je posmatrala rasnu plavušu, u plavim i uskim kratkim pantalonicama, te bež majici sa izrazitim dekolteom koji je isticao njene ogromne grudi. Oči su joj zaklanjale crne rejbanke, a na glavi je imala nekakav stilizovani kaubojski šešir. Izgledala je zaista fantastično.

I za nekoliko sekundi Tereza je već bila ispred nje. Nježno ju je zagrlila po ramenu, a zatim i lagano poljubila. Pravo u usta. Sjela je preko puta nje. Istog trenutka je osjetila blago strujanje. Prvo na usnama, a zatim kroz čitavo tijelo. Sve do međunožja.

„I ja sam jutros ranije ustala. Nešto nisam mogla da spavam", nastavila je Tereza čim je sjela, te zapalila svoju cigaretu. „Možda sam ovih dana previše pod stresom."

„Brineš zbog Ariana?", opušteno je upitala. Nastojala je da istakne empatiju u glasu i da je tako privoli na malo otvoreniji i iskreniji razgovor o ozbiljnim temama.

„Što misliš da brinem o njemu?", upitala je Tereza. Glas joj je djelovao nesigurno. Ipak, očigledno je nastojala da odglumi hladnokrvnost. „On je veliki dječak i zna da se brine o sebi."

„Jeste, veliki je dječak, ali ovih dana si i sama bila svjedok velikih izazova sa kojim se on suočava", nastavila je da zrači emocijama. „Puno toga se dešava oko njega i oko svih nas ovdje. Njegove operacije po regionu. Sulejmani! Džonatan! Svi oni opasni i misteriozni ljudi sa kojima surađuje. Svi oni su izazovi sa kojima se on svakodnevno nosi."

„Bili su pred njim i veći izazovi od ovih sada", ozbiljnim tonom je nastavila Tereza. U tom trenutku joj je konobar donio kafu i kiselu vodu. „Osim toga, sam je to sve htio i sam je zakuhao onako kako je mislio da treba. Nitko mu drugi nije kriv za sve ovo, nego on sam."