Poljubac U Pećini

212 13 3
                                    

Otišla sam do stene i sela pored Dariana, koji je spustio ruku na moje rame i privukao me bliže sebi. Otkucaji srca su mi se naglo ubrzali, osećala sam kako mi lice gori. Nadam se da to neće primetiti. Doboko sam udahnula svež vazduh, nadajući se da ću tako smiriti srce koje je kao bubanj lupalo o moj grudni koš, pokušavajući da pocepa kožu i izađe napolje.

"Da li si dobro?" Zabrinuto me je pogledao.

Zbunjeno sam ga pogledala, a zatim sam mu se osmehnula slatkim osmehom i odgovorila mu "Jesam. Hvala ti, Dariane."

"Za šta?" Zbunjeno me je gledao.

"Zbog toga što si me doveo ovde" odgovorila sam mu "Jako je lepo. Sviđa mi se."

Osmehnuo mi se savršenim osmehom "Drago mi je zbog toga, Elfina" namignuo mi je.

Skrenula sam pogled u stranu, uporno se trudeći da ne spajam kontakt sa njegovim prelepim očima. Moram da se smirim i da dišem duboko. Neću dozvoliti da srce ode u pogrešnom pravcu i da padnem da njegove slatke reči. Bez obzira na sve, ostaću pribrana. Nensi me je učila kako se to izvodi, ali sam ja to na žalost zaboravila. Sada bi mi njeni saveti dobro došli u ovoj situaciji. Uf! Nensi, gde si sada kada mi najviše trebaš?
Pogledala sam u njegovo glatko lice, sa ponekim mladežom na obrazu. Nije gledao u mene, nego u vodu koja je mirno stajala u rupi u pećini. Možda i ovde dolaze sirene? Trebala sam da pitam Oksiliju i Aziru, ali nisam, šteta.
Odjednom sam osetila prste kako klize po mojoj koži i skrenula pogled prema Darianu, koji je pažljivo pomerajući svoje oči, proučavao moje lice. Iznenadila sam se. Srce je počelo ubrzano da mi kuca. Bum, bum, bum...
Puls mi je naglo skočio. Njegove oči su se zaustavile na mojim usnama, preko kojih su njegovi mekani prsti lagano, klizeći prelazili.
O, ne! Znam šta sledi. Naginje se, sporo i polako prema meni i mojim usnama roze boje. Na milimetar je od njih, a meni srce kuca i želi da iskoči iz grudi, dok mi se pluća bore za vazduh kojeg ima u sve manjim koncentracijama. Polako ih spušta na moje. Vrela krv mi struji čitavim kardiovaskularnim sistemom, srčana aritmija je postala još veća i brža, kao gepard. Moje usne su nežno preklopile njegove, uzvraćajući ovaj iznenadni poljubac. Njegove ruke su se obavile oko mojih leđa, čvrsto me prigrlivši. Stavila sam svoje ruke na njegova prsa, ali zašto ovo radim? Uopšte mi nije jasno, kako sam mogla da dozvolim da me Darian poljubi? Zašto to dozvoljavam njemu? Svoje grube poljupce je nastavio na mom obrazu, moram da pobegnem od njega. Pomerila sam se, pritom ga gurnuvši od mene, tako da je on završio na prašnjavom podu. Uprljao je svoje krem farmerice, koje su bile malo iznad kolena.
Pomalo uplašeno, kao srna, sam ga gledala. Htela sam nešto da kažem, ali reči nisu izlazile iz mojih usta.

"Elfina?" Zbunjeno me je pogledao "Ja... Izvini, nisam hteo da te uznemirim. Žao mi je" tužno je spustio pogled u stranu.

"Dariane, ovo nije trebalo da se desi" naglo sam ustala sa stene i potrčala dublje u pećinu.

"Elfina! Elfina!"

Čula sam Darianov glas kako me doziva, ali nisam obraćala pažnju na to, nastavila sam trčim klizavom zemljom bez obzira na to da li ću završiti sa nekom ogrebotinom ili modricom na svom telu. Samo sam želela jedno. Da pobegnem od njega.

Darian P.O.V.

Bravo Dariane! Ispao si kreten! Veoma, veliki, glupi kreten! Elfina ti je sada pobegla i ti moraš da je tražiš. I dalje ne znam da li je ona ta, ali po belegu školjke na njegon vratu, sigurno jeste.
Voda u jezeru je odjednom počela da ključa. Šta se događa? Nemoj mi reći... Ne!
Vrela para se raširila duž jezera, a iz nje je izašla devojka, sirena duga narandžaste kose. Nosila je crvenu haljinu koja joj se vukla po podu, izgleda da je već stvorila ljudske noge. Prošla je rukom kroz svoju jarko narandžastu kosu, pomerajući pramen sa svog lica na kom se se nalazile male pegice, otkrivajući svoje svetlo plave oči. Prekstila je ruke na grudima, podmuklo se smejući.

Dubina OkeanaWhere stories live. Discover now