Neprijatelj

183 10 19
                                    

Veče je brzo prošlo. Viliam se još uvek nije izvinio Vivien zbog onog što je rekao. Trebao bi, to što joj je rekao ju je jako povredilo. Nije trebao tako da se ponaša. Olimpia je sa Vivien, pokušava da je uteši, dok ja moram Viliamu da očitam lekciju i ubedim ga da joj se izvini. Ustala sam sa fotelje na kojoj sam do malopre sedela i izašla i dvorište iza kuće, Viliam je bio tamo, sedeo je na malom belom kauču, odnosno baštenskoj garnituri i bio Guaranu iz prozirne čaše koju mu je Filamena dala. Sela sam prekoputa njega i sve vreme ga posmatrala.

"Viliame?" Dozvala sam ga, ali on se nije ni trgao, već je samo nastavio zamišljeno da gleda napred "Viliame?!" Dozvala sam ga još jednom, ovog puta ne začuđeno skrenuo prema meni.

"Molim? Elfina?" Zbunjeno me je gledao, nije me očekivao ovde.

"Da li si dobro?" Zabrinuto sam ga upitala.

"Jesam, zašto pitaš?" Zbunjeno me je gledao svojim okruglim maslinasto zelenim očima.

"Mislim da si malo preterao" hladno sam ga gledala "Vivien je sada tužna, Olimpia je sa njom u sobi i teši je. Zašto si ispao tako bezobrazan? Šta si hteo da postigneš time što ćeš je povrediti, Viliame?"

"Vivien ne shvata da su Dilan i Karlos isti!" Ljutito je povisio ton na mene "Oni su dva kretena koja samo iskorišćavaju devojke, nikada od njih neće ispasti pravi muškarci. Oni su najgori ološi koji postoje na ovom svetu. Idem unutra. Hoćeš sa mnom?" Odjednom se smirio i pokazao me je palcem prema vratima.

"Ne" odbila sam ga "Ja ću ostati ovde na svežem vazduhu. Vidimo se kasnije."

"Dobro" slegnuo je ramenima i uputio se u kuću "Vidimo se Elfina."

Navalila sam se na lakat desne ruke. Čoveče! Nisam znala da je Vivien bila u takvim problemima. Odjednom sam čula šuštanje u žbunju na koje sam se trgla. Da li je neko tamo? Neprestano gledam u žbunje očekujući da nešto iskoči. Polako sam ustala sa baštenske garniture i sporim koracima, počela da prilazim tom žbunju. Pod stopalima sam osećala mekanu travu, nešto se nalazi tamo. Što sam se više približavala, to me moje srce sve brže i brže kucalo. Imala sam utisak da će mi iskočiti iz grudi.
Ispred mene se pojavio mali pufnasti zec, mislila sam da će mi srce stati u trenutku njegovog naglog iskakanja iz žbunja. Prošla sam rukom kroz kosu i smireno izdahnula, a zatim se sama sebi nasmejala. Stvarno sam mislila da je tamo neko opasno stvorenje, kao na primer tarturos, ali izgleda da sam se prevarila. Podigla sam pogled i u daljini ugledala neku devojku, mojih godina kako me posmatra pomalo zlim pogledom. Nisam se usudila da koraknem unazad, već sam samo nastavila da gledam u nju. Ko je ona? Hoće li me napasti? Zašto samo stoji tu i ne radi ništa? Ona je sirena. Osećam magičnu energiju oko nje, ali ona nije pozitivna. Osećam kako je njeno srce zatrovano zlom energijom, crnom magijom. Stavila je sivu kapuljaču na glavu, okrenula se i počela da trči niz ulicu. Pucnula sam prstima i plava energija me je teleportovala iza ograde moje kuće. Krenula sam da trčim za njom. Ne sme da mi umakne, moram da saznam ko je ona i zašto je posmatrala moju kuću. Da li me je špijunirala? Da li ju je neko poslao?
Veoma je brza i spretna, moram da je sustignem. Možda bih mogla da iskoristim neke od svojih moći. Da li sirene mogu da lete pomoću čarolije koju poseduju? Odjednom mi je nestala iz vidokruga, kuda li je mogao tek tako nestati? Moram da je pronađem. Sporim koracima sam koračala niz zamračene ulice ovog grada. Filamena i Brendon će se zabrinuti za mene.
Osećam prisustvo iza sebe, stvorila sam svetlosnu kuglu u svojoj šaci, a onda se naglo okrenula i njom gađala osobu koja se nalazila iza mene. Jednim zamahom ruke, podigla je crni štit o koji je moja kugla udarila.

"Ko si ti?!" Upitala sam je besnim tonom "Zašto si me špijunirala?"

Sklonila je kapuljaču ispod koje se krila narandžasta kosa, svetlo plave oči, kao i podli osmeh koji joj je prekrivao lice "Drago mi je što se konačno upoznajemo, Princezo podvodnog kraljevstva Elister. Elfina, ako se ne varam? Ja sam Malvisa. Veoma si jaka sa čaralijom, ali na žalost to te ne može spasiti od propasti."

Dubina OkeanaWhere stories live. Discover now