9

4.7K 170 8
                                    

Eliot Blejd

U jednom trenutku sedim sa Rafaelom i još par ljudi s posla u restoranu, a u drugom gledam besnu crnku kako šamara Reja, a ovaj je smiruje poljupcem.

Kako sam shvatio on je nju varao. A onda mi je Rafael rekao da ova crnka verovatno misli na Stelu, Rejov posao, onda sam se smeškao.

Ali u trećem trenutku umalo sam se udavio kafom koju sam pio.

Stiven Kecman je tolikom brzinom projurio pored našeg stola i uhvatio Reja za košulju da sam ja odskočio od stolice.

- Koga ćeš ti da varaš bre? - i bum, okrete mu glavu ulevo.

- Moju sestru? - opet je viknuo te ga je opet udario.

- Mir! - Rafael je uleteo između njih dvojica pokušavajući da ih smiri.

Svi su, sem mene, ustali i krenuli da ih razdvajaju. Ja sam kovao plan kako da uhvatim Stivena, bez da smišljamo ikakvu strategiju.

- Suzan! - kada sam očuo dobro poznat glas, umalo sam se zaledio.

Okrenuo sam glavu udesno i spazio sam Rejčel u dugačkoj, uskoj, crnoj haljini kako stoji i grli crnku koja je do malopre divljala na Reja.

Moj kurac ju je pozdravio trzajući se dok sam je skenirao od glave do pete.

Šta ona radi ovde?

Šta se ovde jebeno dešava?

Ustao sam iznervirano sa stolice te sam prišao Kecmanu jako ga udarajući u vilicu.

- Sada ćeš se smiriti i reći mi šta se ovde jebeno dešava? - dreknuo sam iz sve snage.

Sreća te sam ispraznio ceo restoran kada sam se najavio da mi rezervišu sto posle radnog vremena.

- Blejde? - s gnušanjem me je pogledao dok su ga Rafael i još jedan tip držali.

- Progovori! - prorežao sam dok sam ga držao za košulju.

- Momci! - viknuo je te su se u sledećem trenutku oko nas pojavile četiri njegove rmpalije.

Moje obezbeđenje se pridružilo, a krv je pljuštala na sve strane. Ja izgleda ni da večeram na miru ne mogu.

- Spustaj ruke sa mene! - očuo sam Rejčelin glas kako vrišti iza mene te sam se okrenuo i dalje držeći prikovanog za pod jednog od Kecmanovih ljudi.

Shvativši da je to jedan od članova mog obezbeđenja samo sam mu klimnuo glavom, a on je uhvatio i crnku i Rejčel te ih je izneo iz restorana.

- Gde smo ono stali? - upitao sam tipa te sam ga udario glavom i onesvestio.

- Eliote stiže policija. - Rafael je viknuo, a ja sam izdahnuo. Pa nazdravlje.

Bilo je zanimljivo što niko od nas nije potegao ruku za pištoljem. Verujem da su i oni kao i mi svesni da ne smeju to da urade.

- Policija! Ruke u vis! Mirno! - racija je upala, a ja sam se nasmejao.

Još jedno veče ću provesti tamo. Divno.

- Ruke iza leđa. - jedan od policajaca mi je prišao, a ja sam ga poslušao bez reči.

- Znate, nije onako kako izgleda. - izjavio sam te sam ga nasmejao.

- Nego kako je? - upitao me je.

- Mnogo gore. - odvratio sam te sam ustao i krenuo ka kombiju.

Makar je Rejčel na bezbednom.

• • • •

Posle dugih pet sati ispitivanja, propitivanja, dolaženja advokata napokon smo slobodni. Odnosno, moji ljudi su slobodni. Umešao sam prste, pozvao par bojeva i Kecmana smestio u pritvor na dva dana zbog daljih ispitivanja.

Neuništiva vezaWhere stories live. Discover now