Eliot Blejd
- Došao je dan kada ću ti naplatiti što si mi ostavio sav svoj posao i otišao u Los Anđeles. - Rafael orno ulazi u moju kancelariju trljajući dlan o dlan.
- To je bilo pre skoro dva meseca. - odmahivao sam glavom misleći da je zaboravio.
- Juče sam tek shvatio šta da uradim, a da te dokači. - kao peder mi je namignuo, a ja sam izdahnuo.
- Šta si smislio? - zatvorio sam lap-top te sam mu posvetio pažnju.
- Znaš za večerašnje humanitarno veče? - podigao je obrvu.
- Znam.
Jednom godišnje najuticajniji ljudi iz svih sfera poslova se okupe i skupe novac za decu kojoj je to potrebno. Možda neki od nas razaraju svet ali deca su nam svima slaba tačka.
- Samanta ti je pratilja?
- Da? - sumnjičavo sam ga pogledao dok sam naslućivao haos.
- E pa druže moja pratilja je Rejčel. - znao sam.
Raširio sam oči te sam se momentalno uspravio ruke naslanjajući na sto.
- Reci mi da se šališ. - zarežao sam, a on je mangupski odmahnuo glavom.
- S time se nikada ne bih šalio. Ozbiljan sam kao infarkt.
- Da bog da te neki spičio. - prostreljao sam ga pogledom, a on se nasmejao.
- Pitao sam je i ona je pristala. Zanimljivo, zar ne?
- Ništa mi nije spomenula... - kucnuo sam prstima o sto iznervirano.
- Vi se to kao čujete pa može da ti spomene? - podjebavao me je i ne sluteći da se čujem svakoga dana sa njom od kako sam otišao iz Los Anđelesa.
- Čujemo se... I jesi li srećan sada?
- Jako. Jedva čekam da vidim kako ćeš se ti provesti. I koju ćeš nekako u glavi odabrati kada ih budeš uživo uporedio. - mangupski je prekrstio ruke na grudima dok se zabavljao.
- Pravi si prijatelj...
- Ja samo želim da te brzo rešim muka.
- Ovako? Fantastično! - viknuo sam.
- Diši pastuve.
- Kako? Samanta će me satreti kako poznajem Rejčel i što je nisam upoznao ni ne sluteći ništa o mojoj prošlosti sa njom. - besno sam prošištao.
- Da nisi tražio da se sve vesti o vama uklone zauvek možda bi i znala.
- Rafaele...Vrati se na posao dok ti ne slomim vrat.
- Opasni smo, ha? Ništa ti ne treba? - nadmeno je ustao, a ja sam krenuo da brojim u sebi ne bih li ga saterao u ćošak.
- Počasti moje oči svojim odlaskom.
- Vidimo se večeras. - podigao je ruku te je izašao, a ja sam besno udario rukom o sto.
- Pobogu Rejčel zašto mi nisi rekla da ideš na humanitarno veče? - progovorio sam odmah čim mi se javila na telefon.
- Zdravo i tebi. - zbunjeno je rekla.
- Ideš i ti? - dodala je.
- Idem. Naravno da idem!
- Dobro zašto si besan? Kao da si saznao da radim u striptiz klubu.
- Zašto mi nisi rekla? - spustio sam loptu.
- Nisam znala da trebam da ti podnosim izveštaje o svom kretanju! I kakva je frka? Videćemo se i možda padne nešto u toaletu. - izdahnuo sam.
- Dolazim sa Samantom. - rekao sam ravnim glasom zamišljajući je opruženu preko lavaboa.
YOU ARE READING
Neuništiva veza
RomanceJedna odluka, koštala ju je sreće. Jedna odluka, spasila je život osobi koju voli. Kada je sve prošlo došla je nazad u grad gde je davno ugasila oganj jedne epske ljubavi, samo da bi vratila davno izgubljenu teritoriju. Njega. Put je trnovit, a š...