Njegova

PROLOG

Bol.

Zujanje.

Iskre.

Još boli.

Vrisak toliko jak da me probudio iz sna. Nekoliko udisaja kasnije otvaraju se drvena vrata i kroz njih ulazi osoba prestrašenog izraza lica. Govori mi nešto, no u mojoj se glavi još uvijek reprizira bol. Iako su fizičke rane gotovo zacijelile, one psihičke svakim danom postaju sve gore i gore. Udahni četiri sekunde, zadrži dah, izdahni na usta, zadrži dah. Ponavljala sam taj postupak sve dok mi njegove riječi nisi počele poprimati smisao. Podigla sam pogled. Njegove zjenice bile su šire nego inače, očito sam ga probudila. Pogledom sam potražila zidni sat i shvatila da je tek prošla ponoć.

''Sada si sigurna, više ti ne mogu nauditi.'' Progovorio je nakon što je bio siguran da je napadaj panike prestao. Pružila sam mu blagi osmijeh i htjela mu se zahvaliti na toplim riječima, no grlo mi je bilo suho. Pogled mi je pao na čašu vode pokraj kreveta. Reagirao je brže nego ja i već mi ju prinosio na usne. Otpila sam nekoliko gutljaja dragocjene tekućine i rukom obrisala zalutale kapljice s brade.

Peti put u proteklih mjesec dana uspjela sam probuditi ne samo samu sebe, nego i sve preostale ljude u kući svojim vriskom. Kapljice znoja padale su mi s čela, disanje mi se do sada vratilo u normalu.

Pomogao mi je vratiti čašu na ormarić. Prošetao se do prozora i otvorio ga pružajući hladom listopadskom zraku da uđe u sobu. Kiša je padala danima. Pričekao je par minuta, a potom zatvorio prozor i krenuo izlaziti iz sobe. Svaka suvišna riječ potencijalno bi potaknula novi napadaj panike. Znala sam koliko ga ubija tišina s moje strane i osjećala sam potrebu barem ga malo utješiti. I par riječi njemu bi bilo u ovom trenutku dovoljno. Dovoljno da osjeti kako se stara ja još uvijek nalazi u ovom tijelu, samo što joj treba još vremena da zaboravi svu bol koju je prošla.

''Laku noć tata.'' Uspjela sam prozboriti tik prije nego je izišao iz sobe. Okrenuo se na peti i počastio me jednim od svojih rijetkih osmjeha. Ovo je bila najduža rečenica koju sam prozborila od kako sam se vratila kući.

''Laku noć Katrin.'' Stim riječima izišao je iz sobe ostavljajući me na milost i nemilost vlastitihmisli.

----------------------------

S ponosom predstavljam projekt na kojem sam radila posljednjih dva mjeseca nakon višegodišnje autorske stanke. 

Priča je unaprijed napisana i završena. Nastavci će izlaziti svakih dan ili dva, no trudit ću se što prije ju objaviti u cijelosti.

Nadam se kako ćete joj dati priliku i kako nećete već nakon prologa odustati jer vjerujete mi šteta vam je. Nitko ne voli priče u kojima već u prvom poglavlju sve bude otkriveno i pomalo klišejasto. S toga joj dajte priliku i vjerujem kako nećete zažaliti.

Bez duženja, nadam se da će vam se priča svidjeti. Slobodno ostavljajte komentare dok čitate i umetnite priču u svoju knjižnicu kako bi vam došla obavijest kada objavim novi nastavak. ( U pravilu očekujete obavijesti svakodnevno narednih 30ak dana.)

Priču prati prikladna play lista na Spotify-u. Zove se 'NJEGOVA', a profil se zove isto kao i ovdje na wattpadu [xoxo-Iva]