Njegova

Epilog

Jutro je bilo hladno. Temperature su se spustile ispod nule i snijeg se mogao uskoro očekivati. Smrznuta trava po kojoj su koračali šuškala je ispod njihovih nogu. Zajedno su se zaustavili i pustili djevojčici da položi buket crvenih ruža. Zlatna slova na crnom mramoru nosila su tužnu priču.

''Došao sam na ovaj svijet plačući dok su se svi smiješili oko mene. Sada odlazim s osmjehom dok ti plačeš.''

''Dva mjeseca prijatelju.'' Potapšao je spomenik Lorenzo. Sjetno je slegnuo ramenima i pomilovao Vanessinu kosu. Njezin pogled tužno je gledao u sliku oca.

Isprva im je svima bilo veoma teško naviknuti se na novonastalu situaciju. Puno stvari se dogodilo u kratkom vremenu. Stvari za koje treba naći snage za prebroditi ih i krenuti dalje. No Vanessa im je svima pružila primjer kako se to može. Kako život ne staje ako netko iz njega ode.

Iako su svi mislili kako će kada joj prestanu djelovati tablete postati razdražljiva i bezvoljna, ona ih je sve zasjenila. Prva je krenula pričati o ocu i o tome koliko joj nedostaje, no bez suza. Postepeno su shvatili da je to njezin način na koji se nosi sa situacijom. Stoga su svaku večer pričali o Nardu, ali i o drugim uspomenama. Polako su svi zajedno upoznavali jedni druge. Počeli su shvaćati što ih je nagnalo za život na rubu, život prepun rizika, ali i život koji im je pružio svijetlu budućnost u tom mračnom svijetu.

U svega nekoliko mjeseci Katrin je shvatila da je dobila obitelj kakvu nikada nije mislila da će imati. Otac i ona imali su oduvijek dobar odnos, no ovo je bila neka druga vrsta povezanosti. Vanessu je zavoljela toliko jako kao da joj je vlastita kći.

S druge strane, mafija im je svakim danom bivala sve bolja. Uz Katrin uza se, Matteo je okrenuo vrata novim poslovima šireći se postepeno na istok. Dio po dio, preuzimali su teren kojeg su do nedavno posjedovali Adili.

Aleksej se iznimno dobro snašao s ruskim poslovima i zapravo je već nakon dva tjedna bio u potpunosti spreman preuzeti vodstvo. No ipak, Sergej se nije dao tako lako i odlučio je još neko vrijeme voditi mafiju iako je sve više poslova prepuštao Alekseju. Tek tada je Katrin uvidjela koliko je zapravo njezin otac ostario i koliko je umoran od vođenja mafije.

Često su se posjećivali. Sergej je iznenadio ne samo kćer nego i sve ostale s kolikom toplinom se družio s Nessom. A i ona se njemu uvijek obradovala.

Vanessa je zijevnula što im je svima namamilo osmijeh na lice.

''Umorna si piccolina? Hajde idemo ti i ja na imanje.'' Obratio joj se Lorenzo, namignuvši joj. Nessa je brzinski kimnula glavom prisjećajući se obećanja koje joj se stric Lorenzo dao prije nego li su danas napustili imanje. Sladoled s čokoladnim mrvicama u sredini zime nije nešto što bi joj Katrin i Matteo odobrili, no što ne znaju ne može ih uzrujati.

Katrin i Matteo ipak su ostali još koji trenutka nakon što su njih dvoje otišli. Naravno da su znali njihove planove, no vidjevši sreću na Nessinom licu niti jedno nije imalo srca zaustaviti ih.

Matteo je pogledao svoju buduću ženu. Bila je okrenuta prema spomeniku i promatrala ugravirana slova. Posljednje riječi koje je Nardo izustio njoj prije svoje smrti. Riječi koje su dali ugravirati kako bi svi skupa uvijek imali na umu da je Nardo otišao s ovog svijeta sretan, znajući da je živio život punim plućima i da njegova kći neće ostati sama.

Gledao je u ženu koja je njegov život obojila u tisuće boja. Mogao je voditi cijeli svijet, no bez nje bio bi i dalje mračan i mrzovoljan. Jednom riječju bez nje bio bi siromah u duši.

Ali bogat je. I to jebeno bogat.

Zbog nje. Zato što je ona tu, pored njega. I neće nestati ako se usudi trepnuti.

Ona je tu. Zauvijek.

''Katrin?'' tiho ju je zazvao prenuvši je iz misli. Podigla je glavu i znatiželjno ga pogledala.

''Što kažeš da napokon provedemo onaj spoj o kojem smo pričali ranije?'' razigrano ju je pogledao. Dok se veselo smiješila, nije mogao ništa drugo nego li se i sam osmjehnuti. Napokon je našao smisao svoga života. 

KRAJ