[18+] Podigla sam se s klupe i tako udaljenost između nas učinila gotovo nepostojećom. Tijelom mi je prošao uzbuđujući drhtaj i mišići duboko u trbuhu su mi se stegli. Nisam si mogla pomoći a da ne stavim dlanove na njegova prsa.
Srce mi se jače uzl...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kožne hlače iritirale su tek obnovljenu kožu, svilena košulja ljepila se po mojim rukama zbog količine znoja kojeg je moje nervozno tijelo lučilo. Iako je peta na mojim čizmicama bila puna, od glavobolje i vrtoglavice bojala sam se da se ne spotaknem i dodatno ozlijedim umorno tijelo. Oko vrata sam zavezala svilenu maramu i tako sakrila sve ožiljke od nepoželjnih i radoznalih pogleda. Iako je prošlo gotovo dva mjeseca od njihovih nastajanja neki su i dalje bili jasno vidljivi.
Blindirani automobili polako su pristizali i činili me dodatno nervoznom. Nisam bila spremna izići pred ljude, ne bih vjerojatno bila niti za još dva mjeseca. Unatoč tome čim sam se fizički oporavila sastanak je sazvan. Pod krinkom zahvale, znala sam da ih sve zanima samo jedna stvar. Kako sam pobjegla i koliko informacija su uspjeli izvući od mene.
Iako sam stalno ponavljala da nisam rekla ništa što bi ugrozilo kako moju tako i njihove obitelji i biznise, znala sam da žele to ćuti direktno od mene. Usprkos tome što ih je otac u to uvjeravao cijelo ovo vrijeme i molio da mi se da još vremena, znali smo da vremena nemamo. Adili će ubrzo napasti i svi moramo biti spremni na to. Nikada se nisu pomirili s činjenicom da su od tri otete osobe uspjeli zadržati samo jednu i to na svega tjedan dana dok im i ona nije pobjegla. Tih tjedan dana bili su mojih najgorih tjedan dana do sada u životu.
Sunce je bilo visoko na obzoru. Grijalo je moju kožu nadoknađujući manjak odjeće na meni. Traper hlače bile su gotovo iskidane do ne prepoznatljivosti ostavljajući svega materijala da prekrije intimne dijelove. Pamučna majica koju sam obukla toga jutra već neko vrijeme nije bila na meni, gotovo da se niti ne sjećam na kojem dijelu puta sam ostala bez nje krećući se samo u grudnjaku.
Hladan metal na mojem potiljku poticao me da hodam dalje iako su moje noge bile umorne i nisu mogle podnijeti više koraka. Nedaleko nas stajao je crni kombi iz kojeg su se čuli prestrašeni krikovi.
Usprkos situaciji u kojoj sam se iznenada našla niti jedan zvuk nije izišao iz mojih usta. Čuvala sam snagu za kasnije dobro znajući da će mi trebati.
''Otvori kombi'' viknuo je muškarac iza mene spuštajući mi pištolj s glave. U tom trenutku nisam bila sigurna prezirem li oca što mi je otkrio sve informacije koje znam ili ga obožavam zbog toga što inače sada ne bih znala što mi se događa. Od malena sam bila upućena u činjenicu da mi je otac vođa jedne o četiriju najvećih mafija u Europi. Ta informacija davala mi je na znanje da se nalazim u situaciju u kojoj me jedino šutnja može spasiti. Šutnja je ta koja me može držati na životu dovoljno dugo dok me netko ne pokuša spasiti. Ovi muškarci napravit će sve samo da saznaju prijeko potrebne informacije i neće ubiti dok ne progovoriš, a ja nisam sklona pričanju.
Vrata kombija su se otvorila pružajući mi da uvidim dvije prestrašene žene u njemu. Dvije žene koje nisu snažne i koje bi učinile sve samo da se njihovi životi poštede. U ovom trenu one su meni predstavljale veću prijetnju od naoružanih muškaraca okolo nas. Pod svaku cijenu ih se moram riješiti prije nego li progovore.
