[18+] Podigla sam se s klupe i tako udaljenost između nas učinila gotovo nepostojećom. Tijelom mi je prošao uzbuđujući drhtaj i mišići duboko u trbuhu su mi se stegli. Nisam si mogla pomoći a da ne stavim dlanove na njegova prsa.
Srce mi se jače uzl...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sa znojnim dlanovima promatrala sam kako se kolona blindiranih automobila približava kući.
Protekla noć bila je neprospavana. Gotovo svi ukućani prisustvovali su doručku s podočnjacima. Nije bilo osobe koju Nardova smrt nije pogodila.
Vanessi je bilo najteže objasniti kako tata više nije ovdje. Satima sam je poslije doručka držala u rukama i pustila da zaspe u suzama. Nije bilo lakšeg pristupa od onog da svoju žalost izbaci iz sebe. Iako nisam imala prilike tugovati direktno nakon smrti svoje majke, sjećam se koliko sam bila shrvana kada su mi to objasnili.
Psiholog nas je savjetovao kako bi bilo najbolje ne voditi je na sprovod. No nisam imala srca lagati ju kada me pitala. Iako ju je situacija duboko pogodila, Nessa je pokazala nevjerojatnu dozu zrelosti. Brinula se o tome kako nema prikladnu crnu odjeću. Psiholog je rekao kako vjerojatno podsvjesno potiskuje činjenicu da oca više nema, no neka pratimo njenu priču i budemo joj podrška kako god se odluči suočiti s ovom situacijom.
Iako se smirila odlučili smo joj dati još malo sedativa onog trenutka kada je očev avion sletio u Napoli.
Prošle noći kada me Matteo obavijesti kako moj otac dolazi na njegovo imanje ostala sam bez teksta. Nisam znala kako reagirati. Oboje smo znali što to znači.
Matteova dužnost je s Kianovom smrti došla kraju. Ono što je obećao bilo je da će me vratiti u Rusiju. No stvari su se od tada drastično promijenile. Dogodilo se to da je moje srce palo na šarm ovog mračnog muškarca i sama pomisao na rastanak gorko je pekla.
Mogla sam uočiti kako je i Matteo nervozan. Ispreplela sam naše prste i povukla ih ka usnama. Utisnula sam nježni poljubac i izmamila njegov maleni osmijeh.
Kolona je stala i iz trećeg automobila kao i po navici prvo su izmakle crne lakirane cipele. Otac je izašao iz automobila ignorirajući vozača koji je hitao otvoriti mu vrata. Mjesec dana je prošlo od kako sam ga vidjela zadnji put. Znalo se u prošlosti događati da se nismo vidjeli i duže vrijeme, no ovaj put je drugačije. On nije došao s namjerom samo da me vidi. Dobro sam ga poznavala da neće odustati od mojeg povratka tako lako.
Usprkos svemu, pohitala sam mu u zagrljaj. Na koncu ipak mi je otac. Jedini živi roditelj kojeg imam. Njegovo lice odmah se smekšalo i čvrsto me zagrlio. Zagrljaj kojeg sam čekala svaki puta kada bi otišao na pošiljku. Uvijek smo brinuli jedan za drugog i nisam mogla spavati s mirom dok nisam znala da je sve u redu.
No vremena se mijenjaju. Sada je netko drugi postao moja briga. Uvijek sam mu govorila da nemam ništa protiv da si nađe novu ženu. Dapače, podupirala sam ga u tome. Čak mu i namještala spojeve. No on bi uvijek to uprskao. Govorio bi mi kako sam mu ja dovoljna i kako će uz mafiju uvijek imati mene. Ništa drugo mu ne treba.
''Katrin.'' Obratio mi se nakon što smo se razdvojili. Vidjela sam toplinu u njegovim očima koja je uvijek bila prisutna kada bi pričao sa mnom. Nikada nije htio da u njemu vidim vođu krvave mafije, već brižnog oca. Izgleda da su Matteo i on imali više zajedničkog nego što su mislili. Jer i on je to radio. Znala sam njegovu prošlost, no on se uvijek oko mene trudio da u njemu vidim samo običnog muškarca koji se brine o svojoj ženi.
