Poglavlje 6.

6.9K 191 6
                                    

Silno sam se trudila da na putu do aerodroma ne zaspim

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Silno sam se trudila da na putu do aerodroma ne zaspim. Bila sam uvjerena da nećemo sami letjeti do Italije i nisam htjela da me ostatak njegove mafije vidi usnulu. U takvom stanju bila bih previše ranjiva. Terenac se zaustavio ispred ovećeg privatnog zrakoplova.

Amato.

Pisalo je velikim crnim slovima na srebrnom zrakoplovu. Ispred zrakoplova stajalo je nekoliko velikih automobila i nekolicina muškaraca svi obučeni u razne varijacije crnih odijela. Neki su se međusobno šalili, dok su drugi samo mirno stajali.

Nije bilo niti jedne ženske osobe. Činjenica koju sam znala od prije. Matteov kartel vode prvenstveno muškarci, dok su žene ostavljene po strani, tobože iz sigurnosnih razloga. I sama sam odrasla u takvoj mafiji, jedine ženske osobe koje bih susretala bile bi rijetke služavke. No usprkos tome isključivo trudom i radom, uz dozu prkosa uspela sam se na sami vrh i svi očevi suradnici i članovi mafije poštovali su me. U cilju mi je bilo i da me Matteovi ljudi gledaju na isti način.

Zatočena u vlastitim mislima nisam primijetila da je Matteo izišao iz automobila i moje stvari predao nosaču prtljage. Lijenim korakom došao je do mojih vrata i pružio mi ruku kako bih izašla.

Čim je moja čizmica kročila na beton svi razgovori su utihnuli. Očito nitko nije očekivao još jednog putnika. Osjetila sam užarene poglede na svom potiljku dok sam se polagano okrenula na peti i suočila se s njima. U tom trenu sam požalila što sam se iz udobnih hlača i pamučne majice presvukla u prekratku crnu satensku haljinicu. Jedina dobra odluka bila je što sam obukla crni kratki kaputić i tako prekrila ramena od neželjenih pogleda.

Matteo je odmah primijetio njihove užarene poglede i posesivno omotao ruku oko mojeg struka, privukavši me bliže k sebi. Iako sam mu se htjela oprijeti, testosteron koji je kolao zrakom odgovorio me od te ideje i potaknuo me da se dodatno privijem uz njega. Začuo se prigušeni smiješak s njegove strane i bilo je jasno koliko mu se sviđa moja reakcija.

Pomno sam promotrila muškarce ispred sebe dok smo zajedno koračali prema njima. Jedno lice se izdvajalo iz gomile, poznavala sam ga vrlo dobro. Očito je i on mene prepoznao jer mu se licem proširio široki osmijeh dok je istupio iz gomile prema nama.

''Katrin Vasilisa Dimitrov.'' Rekao je moje puno ime i tako me predstavio svima ostalima. Neki su ustuknuli na spomen moga srednjeg imena i prezimena odmah shvativši da se radi o nasljednici Ruske mafije. I nije iz za kriviti. Stvari koje sam radila pod krikom svog srednjeg imena mogle su rame u rame stajati sa stvarima zbog kojih je Matteo dobio svoj nadimak.

''Lorenzo.'' Kratko sam mu kimnula osjetivši kako Matteo pojačava stisak na mojem struku. Zabavljala me činjenica da nije znao odakle se nas dvoje poznajemo. Gotovo sam mogla nanjušiti njegovu ljubomoru. Iako nisam bila sretna što ću provesti neko vrijeme pod njegovom mafijom, ipak bih se usput mogla malo zabaviti.

''Odakle ju poznaješ?'' upitao je Matteo Lorenza na talijanskom. Nisam dala dovoljno vremena Lorenzu da mu odgovori. Bila je ovo izuzetna prilika da im svima pokažem kako znam Talijanski i da mi ne mogu prešutjeti išta govoreći na drugom jeziku.

NjegovaWhere stories live. Discover now