[18+] Podigla sam se s klupe i tako udaljenost između nas učinila gotovo nepostojećom. Tijelom mi je prošao uzbuđujući drhtaj i mišići duboko u trbuhu su mi se stegli. Nisam si mogla pomoći a da ne stavim dlanove na njegova prsa.
Srce mi se jače uzl...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Od malena sam bila okružena muškarcima koji su bili učeni kako je žrtva najplemenitija stvar koju osoba može učiniti.
Žrtvovanje je dio života. Ono nije razlog za kajanje, već nešto čemu bismo trebali težiti. Ono što se u jednom trenu čini kao velika žrtva u širem smislu može biti hvalevrijedna stvar. Najvrjednija žrtva je ona kada riskiramo vlastiti život i sreću kako bi netko drugi mogao nastaviti sa svojim životom.
Nije mi bilo teško iskrasti se iz kuće. Niti koračati prema zapadnom proplanku. Najteže mi je spala spoznaja da postoji mogućnost da više nikada neću vidjeti Mattea. I ne zato što se bojim smrti, smrt je zapravo najbezbolnija stvar koja se može dogoditi. Bojala sam se kako Kian ima dobar plan kako da me odvede s imanja i zatoči negdje gdje me nitko više neće moći naći.
Sama sa sobom sam se dvoumila oko toga trebam li reći barem još nekome što se događa. Čak sam razmišljala ostaviti poruku na nekom vidljivom mjestu kako bi nakon nekog vremena netko znao što se zbivalo. No u strahu za Vanessin život sve su te ideje pale u vodu. Kian je opasan i ne treba mu razlog da samo tako ugasi mladi život koji je tek trebao početi cvjetati.
Nisam znala na kojem se točno dijelu proplanka radi, jedino što sam znala je da sam poprilično odmakla od većine pogleda i samo se nadala kako će netko od stražara koji su dano noćno patrolirali imanje ipak uočiti neku kretnju iako sam se trudila bili što ne primjetnija.
Približavajući se samom rubu imanja uočila sam ih. Prestrašena Vanessa ukipljeno je stajala s pištoljem iznad glave. Suze su kvasile njeno lice i odjeća joj je bila prljava. Iza nje stajao je Kian. Izgledao je zastrašujuće. Pustio je bradu i kosu, a preko lica prostirao mu se ožiljak koji nije bio prestar.
Izgleda kako je on uočio mene prije nego li sam ja njih jer se na njegovom licu prostirao ljigavi osmijeh. Nisam htjela prilaziti previše blizu. Prvo moram poslati Vanessu na sigurno, a onda ću razmišljati kako da se i sama izbavim iz ovoga.
''Katrin, ljubavi, koliko sam te poželio.'' Čak mu je i glas bio drugačiji. Dublji, kao da neko vrijeme nije ni s kime razgovarao. Ne samo da me njegov stav plašio, već i ton glasa. Ne mogu zamisliti tek koliko Nessa mora biti izbezumljena i uplašena.
''Molim te pusti djevojčicu.'' Obratila sam mu se. Zadržala sam miran glas iako sam htjela vrištati na njega od ljutnje. No to bi u ovoj situaciji samo odmoglo.
''Kao što sam i rekao, tvoj život u zamjenu za njezin.'' Rekao je. Primijetila sam kako me odmjerava i proklela samu sebe jer sam obučena samo u svilenu haljinicu i gležnjače. Previše kože je bilo vidljivo njegovom predatorskom i ogavnom pogledu. Prstom mi je prikazao da mu priđem bliže. Ne želeći da se išta više dogodi Nessi to sam i učinila, no već pri drugom koraku čula sam kako je otkočio pištolj.
''Oružje baci ili ću joj propucati mozak.'' Ozbiljno je rekao. Znala sam kako bez ikakvog oružja moje šanse da izvučem živu glavu su ravne nuli, no Vanessa je trenutno bila važnija. S toga sam odbacila oba pištolja i nož koji su bili zataknuti za remen o bedro.
