Moje leto si | 13. deo

2.3K 58 1
                                    

Ležao je glave položene na mom stomaku. Još uvek smo duboko disali, svesni da se do pre nekoliko minuta na ovom krevetu odvijalo uživanje. Zahvalna sam na činjenici da je glasna muzika prikrila uzdahe otrgnute sa mojih usana, koje on nije ni pomišljao da stišava. Činio je sve kako bih što glasnije puštala njegovo ime preko uzdrhtalih usana. Šarao je prstima preko moje butine, kao da do pre par trenutaka nismo bili u plamenu strasti. Namerno je preduzimao sve što je u meni budilo hiljade drhtaja. Lagano je otisnuo poljubac na mesto kuda su prolazili njegovi prsti. Uspravio se i okrenuo glavu ka meni. Te oči su me paralisale. Posmatrala sam ga sa blagim, čitaj zaljubljenim, smeškom na usnama i iščekivala njegov sledeći korak. Legao je pored mene i povukao me na svoje grudi. U taj zagrljaj je stalo sve.

***
Probudilo me sunce koje se probijalo kroz blago razmaknute zavese. I dale sam ležala na njegovim grudima, sa snažnom rukom preko svog boka. Još uvek snenim očima sam osmotrila njegove sklopljene kapke i duboko disanje. Spavao je toliko čvrsto da sam uspela da se iskradem iz sobe i uputim ka kuhinji. Bila mi je potrebna jutarnja kafa kako bih se sabrala nakon svih dešavanja. Dosta toga me mučilo. Nerviralo. Bila sam kivna na sebe i osećaj koji se nastanio u meni za alarmantno kratko vreme. U kuhinji sam zatekla Tamaru i Ognjena.

"Jutro"

Odvojili su se jedno od drugog i pogledali u mom smeru.

"Ejj", Tamara je već bila raspoložena, "hoćeš kafu?"

"Dobro bi mi došla..."

"Gde je Tadija?", pitao je Ognjen.

"Spava", pomalo postiđeno sam odgovorila.

Ipak je činjenica da provodimo noći zajedno, što su i ostali primetili, dosta konfuzna s obzirom na to da se nas dvoje ne kategorišemo kao par. Tačnije, Tadija se ponaša kao klasičan kreten, a ja kao zaslepljena glupača koja pada na njegovu slatkorečivost i atraktivnost. Oduvek sam osuđivala nepromišljene i naprosto glupe postupke devojaka kada su u pitanju slični momci. A sada... Sada sam doslovno gora od svih koje sam prezrivo opominjala na to kako nijedan muškarac nije vredan poniženja ili trčanja za njim. Uh, kakav haos se zbivao u mojoj glavi. Ne smem mu biti kratkotrajna zabava, ona kojoj će se vraćati kada bi da oseti malo zadovoljstva. Ja nisam druga opcija! Ova igranka se mora završiti. Ivona nikada nije trčala ni za jednim momkom, pa neće ni za jednim Tadijom!

Zamišljeno sam okretala šolju kafe u rukama i gledala u neku praktično nevidljivu tačku na zidu. Tamara nije želela da zapitkuje, znala je ona isuviše dobro šta mi se vrzma po glavi i koliko me tište sve ljubavne brige.

|Tadija|

Zastao sam na vratima kuhinje posmatrajući plave uvojke njene kose. Zamišljeno je gledala u šolju kafe koja se ohladila, a ona je nije ni takla. Odlično znam o čemu razmišlja. Ona je savršena devojka, koja do sada nije bila ničim uprljana, a ovo sa mnom je nešto potpuno novo. Stidela se upitnih pogleda mojih ortaka, ali oni nisu bili upućeni njoj, već meni. Nju su poredili sa grčkim božanstvima, a mene su svakim pogledom opominjali da je ne slomim u paramparčad. Sve su shvatili, iako smo mi pokušavali da zavaramo trag. Počeo sam da osećam nešto prema njoj. I plašim se toga, ali po prvi put želim da nekoj devojci pokažem svoju drugu stranu ličnosti. Nije Tadija samo oholi bogataški sin, onaj koji odvede u krevet onu koja mu zapadne za oko i ujutru se ne nađe čak ni u istom prostoru sa njom, onaj koji lomi sve što dotakne, onaj koji se protivi svima i bavi mutnim poslovima za koje njegov ugledni otac skida glavu sa ramena. Nisam ono što je očigledno. I hoću da ona, jedina, upozna moju suštinu.

Pokazao sam Tamari da ćuti i tiho se prišunjao svojoj devojci. Kako to "devojci" zvuči neverovatno u mom rečniku. Nestalno. Ali ću se potruditi da to popravim. Prišao sam joj sa leđa i obgrlio rukama oko struka, dok sam usnama nizao poljupce po njenom već obeleženom vratu. Blago sam se nasmejao uz njen vrat u trenu kada sam osmotrio ugrize koje sam ostavio na njemu. Izvila se od mojih poljubaca i blago me pogledala preko ramena, pruživši slatki osmejak.

"Hm... pobegla si, veštice", šapnuo sam joj, "nisam mogao da spavam kada sam osetio da te nema."

"A je li?", izazivala me.

"Aham", uzeo sam joj šolju iz ruku i otpio gutljaj kafe.

U kuhinju je ušao Ognjen, očigledno zatečen prizorom naše bliskosti.

"Alo, to je moja kafa", pobunila se, smešeći se najlepše na svetu.

Spustio sam usne na njene i naočigled zbunjenog para u prostoriji, produžio naš poljubac. Tamara je coktala od sreće zbog najbolje drugarice, a Ognjen je napokon poverovao da sam čovek od krvi i mesa, a ne vanzemaljac bez osećanja, kako je neretko znao da me nazove.

"Vodim te na jedno mesto..."

"Gde to?", radoznalo je upitala.

"Videćeš..."

Smrknuto me pogledala i onda se uhvatila za glavu.

"Moraćemo prvo do hotela, moram da se presvučem."

***
Ušli smo u hotelsku sobu na trećem spratu. Bacio sam se na krevet dok je ona prevrtala po koferu. Opčinjeno sam gledao u njene oči i crte lica. Mogao sam da osmatram obline njenog tela, savršenu građu, ali sam isključivo pratio iskrice u tim očima.

"Idem da se istuširam, moraćeš malo da me pričekaš..."

"Za tebe imam čitav život, a ne pola sata za spremanje."

Pocrvenela je poput deteta i ušla u kupatilo.

Nakon deset minuta se pojavila samo u vešu koji je, blago rečeno, raznosio moje nerve, ali i hormone.

"Mala, ti baš ne želiš da izađeš iz ove sobe danas..."

|Ivona|

Izgovorio je to punim glasom i odmerio me bezobrazno, od glave do pete. Ustao je sa kreveta i u dva koraka me pribio uza zid.

"Izludećeš me totalno, ženska glavo", šapnuo je to na mojim usnama i podigao me na svoje kukove.

Ponovo sam pustila svoje kočnice zbog njega. I što je najgore ili pak najbolje, znala sam da to neće biti poslednji put.

Moje leto siWhere stories live. Discover now