XI - Promene u nama

193 7 0
                                    

Želela sam da odem od same sebe, pobegnem od njega i prizora koji me je zatekao čim sam s Ognjenom prekoračila njegov prag. Umesto da je fokusiran na Tatjanu, zbog čijeg rođendana smo ovde, njegove ruke bile su smeštene na leđima neke plavuše. Možda bi moja ženska sujeta mogla da joj nađe hiljadu mana ali logika se protivila jer je išla uz njega. I bolelo je, posle svega i uprkos svemu, bolelo je.

- Idem da se pozdravim s Nenadom, čekaj me tu

- Idem da nađem Aleksiju, ako je ne nađem, potražiću te

Lagala sam da je Aleksija tu, lagala sam da bih mogla da se sakrijem u nekom ćošku daleko od mog brata, daleko od Relje i svega što me je ove noći gušilo kao kamen oko vrata. Izašla sam na terasu, koja je zbog kiše koja je svake sekunde mogla pasti, bila prazna. Prijalo mi je što nema ljudi jer sam barem tako mogla da dopustim svojim mislima da divljaju a svež vazduh bio mi je preko potreban.
Tišinu su odjednom prekinuli koraci kao od olova i iako sam vrlo dobro znala kome pripadaju, nisam se dala zbuniti

- Mislio sam da nećeš doći

- Tatjana mi je veoma važna, kakav god bio animozitet među nama, nije u redu da ispadam loša prema njoj

- Vidiš, nekad sam cenio to što stavljaš druge ispred sebe a sada sam ti zahvalan jer ti je to jedna od većih slabosti. Poštujem, doduše, to što nisi kukavica i što si došla ovde, na moj teren

- Ti nisi važan. Zapravo ne više. Možda prošlost utiče na mene ali Relja Kovačević koji sada stoji ispred mene ne može da me poljulja. I to tvoje baljezganje o slabostima je tako zamorno, stvaraš rat i tenziju tamo gde ih nema ni u naznakama. Ti ratuješ protiv samog sebe, ali kada shvatiš to, biće kasno - inisam želela da pobegnem, ne ovog puta ali sam želela da on ode. Gađala sam rečima u njegove slabosti a sa svakom izgovorenom, rasla je griža savesti u meni

- Pomalo je neverovatno da se poznajemo čitavog života a jedino funkcionišemo u krevetu. Kako tako ali funkcionišemo tako da ti nudim da batalimo šuplje priče i pozabavimo se nečim mnogo boljim

- Ne dolazi u obzir, ja sam zauzeta, ti si zauzet i zato mi ne pada na pamet. A seks nam je bio očajan, žalosno je ako smatraš da je ono bilo dobro - mrzela sam sebe zbog svake izgovorene reči ali pravila igre je postavio on kada je počeo da me mrcvari i namerno povređuje. Da sam ikada zamišljala naš ponovni susret, ni u najluđim snovima ne bih to mogla zamisliti ovako.

- Uvek sam to otpisivao na tvoje neiskustvo ali verujem da si do sada napredovala. Moja ponuda je na stolu, malena

- Može postojati bezbroj tvojih ponuda, odbiću svaku jer sam s tobom završila onda kada si ti odabrao to. Za razliku od tebe, ostaću dosledna svojim izborima

Teški koraci su se ritmično udaljavali a ja sam poželela da propadnem kroz terasu na kojoj sam stajala. Tek sada kad sam posle svih ovih godina prošla kroz kapiju, shvatila sam zašto su oko ove kuće rasli bedemi. Kuća je bila refleksija njegovih promena i u takvom poretku stvari, ma koliko želela da budem njegova, nije bilo mesta za mene.
I tek tako, vratio se njoj ali nijedne sekunde nije skretao pogled s mene. Proklinjala sam samu sebe što ne skrećem pogled ili ne okrećem glavu ali je postojao neki mazohistički nagon u meni zbog kog sam ga gledala pravo u oči. Nisu postojali drugi, nije bilo nikog oko mene, čak ni kiša koja je počela da mi kaplje na ramena, postojao je samo nagon da kaznim sebe što ga još uvek volim.
Trebalo je da mi prizor njega sa drugom u naručju bude sasvim dovoljno da shvatim da ja više nisam deo njegovog života ali nije bilo.

- Sunčice! Pokisnućeš, svuda sam te tražila

- Izvini, izašla sam na svež vazduh. Nisam želela da te ometam, posle pet godina si proslavila rođendan, onako kao nekada

𝑺𝒖𝒏𝒄𝒆 𝒍𝒋𝒖𝒃𝒂𝒗𝒊 🖤Where stories live. Discover now