Sunce je svitalo u Ottawi dok se Scarlett Bell budila iz ne baš dubokog sna. Pogledala je mobitel - niti jedan propušteni poziv.
Ustala se, nije napravila krevet, već je odmah krenula u kuhinju. Protrljala je tamno smeđe oči i zavezala tamno smeđu kosu. Bilo je rano, prerano. Pozdravila je majku i pogledala kroz prozor. Vladala je opća panika, stalno su bili prosvjedi, mirni i nasilni, bio je nedostatak apsolutno svega. U zadnje vrijeme nisi mogao ni kupiti toalet papir.
Jela je svoje pahuljice dok je pregledavala poruke od sinoć - izgleda da njenom dečku s kim je bila 4 godine ipak nije bilo toliko stalno do nje koliko do kćeri njegove profesorice. Pa što, uvjeravala se, njegov gubitak.
"Mama," zazvala je gospođu Bell, "kad će objaviti rezultate?"
"Uskoro, upravo uključujem vijesti," odgovorila je dok je palila televizor, "Zar si se prijavila?"
"Jesam. Ali tek iz šale. Nema šanse da me odaberu pored kandidata iz cijele države."
Voditelj je govorio monotonim glasom, kao i uvijek "Prvi putnik ili putnica novog programa Hotel Alien jest...Jackson Miller."
"Super," rekla je sarkastično. Sjela je na kauč pored majke. Kuća je bila u neredu, svega je nedostajalo. Situacija na Zemlji znatno se pogoršala.
"A drugi putnik ili putnica je...Scarlett Bell!"
Scarlettine oči su se raširile u šoku. Ovo mora da je greška.
Istina je bila da se prijavila sinoć nakon što je saznala da ju je dečko prevario. Nije bila sigurna o čemu je razmišljala u tom trenutku, samo je htjela to napraviti. Ona i Oliver su se upoznali na faksu, on je studirato veterinu, a ona kemiju, imali su nekoliko zajedničkih predavanja. Mađutim, sad je sve bilo gotovo. Škola je završila prošle godine, a Scarlett nije mogla naći posao, ne zato što je bila nesposobna, već zato što je bila umorna.
A sad kad ide na Mars, stići će se odmoriti.
...
"Su Marte va...Alonzo Bianchi!"
Alonzo je digao pogled s računala. Zar je gluh? Je li on ovo krivo čuo? Pogledao je u mali ekran televizora u radnoj sobi koju je dijelio s još četiri kolege. Na njemu je bila njegova slika; ista koju je priložio talijanskoj vladi kad se prijavljivao za eksperimentalni program. Pogledao je u svoje kolege. Sve su oči bile uprte u njega.
Mali fizičar iz Verone ide na Mars? Nezamislivo.
Tek se bio zaposlilo na ovom sveučilištu, bio je najmlađi. Predavao je eksperimentalnu i nuklearnu fiziku. Ovih dana nije bilo mnogo učenika, Talijani su se okretali primarnim djelatnostima u očajničkom pokušaju da prežive i vrate svoje živote na staro. Alonzo je bio cijenjen i vrlo pametan, sastavljao je teorije i ispitivao ih, a NASA bi to koristila u svojim programima. Kad su mu odbili zahtjev za rad na osnivanju Hotela Alien, prijavio se da ide u njega kao gost, uglavnom iz šale. Ali ovo je sad prešlo šalu, nije li?
"Alonzo!" Njegov prijatelj Alberto ga je čvrsto zagrlio "Tako sam ponosan!"
"Čestitam, prijatelju!" Giuseppe je rekao "Nadao sam se da će odabrati mene, ali mislim da ti više zaslužuješ ići."
"Ja...Ne znam što bih vam rekao...Nisam mislio da će me stvarno odabrati-" mladić je bio u šoku.
"Ma bit će sve u redu, idi kući i spakiraj se," savjetovao mu je Marco, "Trebali bi ti dalje upute poslati e-poštom."
Alonzo kimne glavom i brzo skupi svoje stvari. Upravo kad je izlazio iz prostorije, na tren se zaustavi i pogleda iza sebe.
"Guiseppe?" zazvao je "Što se nosi za putovanje na Mars?"
...
Riđa djevojka je upravo zalijevala cvijeće u stakleniku kad je dobila poruku na mobitelu.
Grace Doyle je bila botaničarka, radila je u stakleniku, obožavala biologiju i sve vezano za biljke i manje životinje kao što su insekti. Staklenici su u ovo doba bili jedina mjesta na Zemlji gdje je još bilo zelenila. Ljudi kao Grace bili su vrlo cijenjeni, a dok je još bilo šanse spasiti Zemlju, nitko ih nije slušao. Grace je bila iz Belfasta u Irskoj, imala je dva psa, mačku i zmiju, a držala i bogomoljke kad bi ih zatekla. Poruku je dobila od svoje najbolje prijateljice Sophie. Poslala joj je poveznicu za članak o dvoje putnika nasumično odabrana iz Irske. Grace je pretpostavila da Sophia samo želi pokazati neke zgodne tipove koji su odabrani, nije joj ni prošlo kroz glavu da je u novinama njena slika. Sophia je inače bila luda za dečkima, a Grace ih nije baš voljela, nije bila tip za veze niti ikakvu predanost.
"Gracie!" Sophia je uletjela u staklenik. Grace je dobila srčani udar, nije ju očekivala.
"Sophia! Prepala si me!"
"Jesi li pročitala članak?"
"Jesam."
"I? Nije li to uzbudljivo?"
"Pa jest, samo..." Grace pogleda u pod.
"Samo što?" Sophia nakrivi glavu
"Zemlja je u ovakvom stanju, a ja je napuštam. Mislim, je li to u redu?"
"Naravno da jest! Zemlja je propala i ne možemo je spasiti. Ti idi. Idi i zabavi se. Na Marsu! A ja ću ti paziti na staklenik." Sophia uzme djevojci ruku.
"Obećaješ?" Grace ju pogleda.
"Obećajem."
