"Znaš, Ondrej," Abai mu skrene pažnju, Mislim da je Radomir bio uljez."
"Zašto bi Radomir bio uljez?" on zbunjeno odgovori, "Pa, mislim, ako je zbog lošeg Engleskog, onda-"
"On je volio Calistu."
"Bili su samo prijatelji."
"Ne, nisu. I ti si to znao. Možda si ti uljez."
"Mater ti uljez."
"Samo želim znati gdje je u ovome pravda. Zeynep ovim tempom nikad neće ništa reći. A Calistu nitko neće osvetiti."
"Što mi pokušavaš reći?"
"Moraš naći Radomira. I ubiti ga."
"Poludio si, Abai. Skroz."
"Nisam lud. Ali da sam ja ti, ja bih htio osvetiti ženu koju volim."
...
Michael je ležao u Katyinom krilu. Ona mu se igrala s kosom, a on je vrtio nekakav čudan predmet kojeg ona prije nije vidjela u rukama.
"Sad oboje imamo ozlijede," Katya se nasmije. Njezine su rane bile duboke, a njegovi ugrizi površinski i plitki. On je, u stvari, mogao raditi sve regularno, bez obzira na bol koja se javljala.
"Da," on odgovori, "Katya?"
"Hm?"
"Voliš li knjige?"
"Knjiga? Što je to? Jel' se to jede?"
"Ovo što držim zove se knjiga. Knjige su ljudi dugo čitali. Bile su kao hrpe papira složene u cjelinu. Na njima su bile tiskane priče. Zeynep ih ima puno u radnoj sobi," shvatio je da je zajebao; Katya nije znala za njegovu avanturu sa Zeynep, mislio je da bi im to uništilo odnos, "Ovaj, prije par dana rekla je da voli čitati."
"Nikad čula."
"Možda si premlada. Zadnju knjigu su tiskali 2065. godine. Scarlett je čitala jednu u brodu na putu ovamo. Ondrej i Calista su ju čudno pogledali, ali svi ostali su znali što je to pa sam pretpostavio da i ti znaš. Znaš, moj je otac imao mnogo knjiga u svom uredu. Volio sam ih."
"Što je zamijenilo knjige?"
"Online knjige. PDF-ovi. I slično."
"Ima smisla."
"Čudno se ponašaš u zadnje vrijeme, Katya. Vrlo čudno."
"Ma...Grace mi je rekla da si spavao s Zeynep."
Michael se uspravi; iz ležećeg položaja u sjedeći i pogleda ju, "Grace ti je baš to tako rekla?"
"Rekla mi je da si mogao izbjeći seks s njom."
"Vjeruj mi, nisam."
"Da, jesi. Nismo li nas dvoje trebali biti zajedno? Svakako nisam htjela biti druga žena."
"I nisi druga žena. Katya, ti si mi jedina. Obećajem. Spavao sam sa Zeynep radi misije. Da te spasim. I odvedem na Zemlju."
"Spavao si sa Zeynep da smočiš kurac."
"To nije istina. Spavao sam sa Zeynep zbog tebe."
"Koji si ti lažov."
"Da," on sarkastično odgovori, "Sad mi još reci i da sam prevarant i završit ćeš sa Zeynepinim govorom od sinoć."
"Ne spominji ju više. Baš si kreten."
"Katya, draga, znaš da te cijenim. I volim. I da sam to napravio za tebe."
"Za mene? Nisi mi niti htio priznati da si to napravio. Kad si mi mislio reći?"
"Katya..." nije imao više izlika.
"Goni se van."
...
Charlotte je zamišljeno gledala van. Toliko toga joj je prošlo kroz glavu u jako kratkoj jedinici vremena. Znala je da su čudovišta slobodna. I jača su nego ikad. Samo je trebala otkriti kako da ih ubije. Alonzo joj je javio da su obitavala u akvariju. Akvarij su zatvorili zbog opće sigurnosti. Ali na kraju dana, nikome nije bilo dobro. I nitko nije bio siguran.
Charlotte je mješala šalicu kave dok je tako gledala površinu Marsa.
Tad je primjetila da se nešto kreće prema hotelu.
Rekla bi da je čudovište, ali bila bi u krivu.
To nije bilo čudovište.
To je bila horda čudovišta.
Kretali su se kao čopor vukova, trčali prema hotelu.
Charlotte je u panici ispustila šalicu koja se razbila na podu, ona uzme walkie-talkie.
"Alonzo?! Javi se! Alonzo, hitno je!"
Ali nije bilo odgovora.
...
"Opet si uzeo moj ručnik!" Grace prevrne očima, upravo je izašla iz tuša, bila je ogrnuta kućnim ogrtačem, "Pa kad ćeš se više naučiti?! Alonzo, to mi smeta! Ja to mrzim!"
"Ajme, pa ne radim to namjerno," on je radio sendvič u kuhinji, "Hoćeš panini?"
"Neću panini! Hoću suhi ručnik!"
"Pa tko ti je kriv što kupuješ lijepe i meke ručnike? Neodoljivi su, Gracie."
"Briši se vlastitim ručnikom! Ne diraj moj!"
"Gracie..."
"Ja se kunem da ti to radiš samo zato što znaš da mi smeta."
"Misliš da je gledam kojim se ručnikom brišem? Uzmem prvi koji mi padne pod ruku."
"Ne želim brisati dupe ručnikom kojim si ti brisao svoje."
"Ma daj," on odmahne rukom, "Ništa što već nisi vidjela. Uostalom, to je samo ručnik."
"Molim te idi dolje na recepciju i zamoli da ti daju novi."
On uzdahne i otvori vrata sobe u kojoj su obitavali, izađe na hodnik. Već je prošao pola puta do dizala.
Tad čuje urlik.
Pa još jedan.
Pa još jedan.
On se osvrne, Grace je izašla iz sobe da vidi što se događa. Znakovito su se pogledali.
On potrči nazad prema njoj. Ona širom otvori vrata sobe, čekajući da on dođe blizu.
Iza njega su se, brzinom duplo većom, kretala tri ona čudovišta.
Alonzo uđe u sobu, Grace ga je pratila, ona za njima zatvori vrata.
"Onaj mokri ručnik," Grace zaključa sobu, "Sad izgleda doista primamljivo."
