Poglavlje 2

34 1 0
                                    

Brod je kretao 1. rujna 2089.
Te su večeri iz država diljem svijeta u SAD doputovali brojni putnici.
To jutro Scarlett uđe kroz vrata zgrade NASA-ine ustanove. Sve je bilo čisto, uredno složeno, policija i osiguranje je bilo svugdje. Došla je na recepciju, tamo je bio drugi odabrani kandidat, Jackson, ako se dobro sjećala.
Čekala je svoj red, vidjela je da Jacksona odvodi osiguranje, malo se čak i prepala, dok joj se žena s recepcije nije obratila.
"Scarlett Bell?" pogledala ju je sumnjičavo.
"Hm? O- Da, ja sam."
"Potpišite ovaj dokument. Ne čitajte sitna slova."
Scarlett posluša. "Što piše u sitnim slovima?"
"Da nije naša odgovornost dogodi li se išta. Sve ste znali dok ste se prijavljivali u program, upozorili su Vas, nisu li?"
"...Da," priznala je sama sebi da nije baš slušala upute ispitivača.
"Odlično. U Vašem dosjeu piše da ispunjavate sve uvjete, od školovanja da zdravstvenih uvjeta. Osiguranje će Vas odvesti na posljednju medicinsku provjeru."
Čim je to rekla, dva zaštitara su ju usmjerili prema prostoriji na kraju hodnika, do koje su je otpratili.

...
"Ime?" Pitao je čovjek u uniformi koji je sjedio za stolom u prostoriji; izgledao je kao kakav doktor.
"Abai Tesfaya," odgovori crnac dok je zatvarao vrata za sobom.
"Datum rođenja?"
"14. 7. 2060."
"Znate zašto ste ovdje?"
"Da."
Doktor je sve pažljivo zapisivao na komad papira koji je zatim stavio u fasciklu na stolu, prije nego što se ustao i krenuo prema čovjeku. "Obavit ćemo neke pretrage. Neophodne su."
Abai kimne dok je sjedao na stol za pregled. Doktor mu je slušao otkucaje srca, pregledavao mu grlo i reflekse, izvadio krv i poslao je na brzu laboratorijsku analizu, sve je bilo čisto. Bio je spreman.
"Gospodine, izgleda da ste spremni za polijetenje." našali se doktor.
"Veselim se putu."
"Samo bih Vas htio pitati još nekoliko pitanja..."
"Slobodno."

...
Doktorica je skinula naočale i pogledala mladića u oči. "Imate li povijest s drogom?"
Michaela Williamsa kao da je pogodio grom. Oklijevao je, ali samo na sekundu prije nego što je samo jednostavno odgovorio. "Ne."
"Opojne droge? Trava? Ništa takvo?"
"Ne."
Michaelu nije bilo teško lagati. Nije da se time ponosio ili hvalio, ali nesumnjivo je da je to svakako bio adut.
"Povijest s kockanjem, alkoholom, cigaretama...?"
"Čist sam k'o suza."
"Gospodine Williams, razumijete da laganjem meni činite kazneno djelo? Nemoguće da nikad ništa niste probali."
"Što da kažem? Dobro sam odgojen." Michael se šarmantno osmjehne, što se doktorici nije svidjelo.
"Bez uvrede, ali izgledate kao netko tko je nedavno bio u doticaju s upravo takvim drogama."
"Vi to vrijeđate moj izgled?" muškarac se naceri. To kao da je uznemirilo doktoricu.
"Ne, samo sam...Nema veze. Povijest nasilja?"
"Uvijek sam bilo miran i staložen, znate? Nisam tip za takve stvari."
Ali Michael je znao biti nasilan kad je htio. Bio je dobar u prikrivanju većinu toga što bi napravio. Čistio je svoj nered, uglavnom.
"Mislim da ste spremni." doktorica kimne glavom.

...
Grace uđe u komoru koja je služila za kompletnu dezinfekciju osobe; navodno je njena prtljaga prošla isti tretman. Nakon što je prošla taj dio, ljudi u odijelima su joj pomogli skinuti odjeću i navući uniformu, pripijenu uz tijelo. Osjećala se kao superjunakinja. Uniforma je bila crna, s žutim naglascima. Grace je na predviđeno mjesto na prsima stavila značku na kojoj je bila njena slika, ime, zemlja podrijetla i datum rođenja. Pravila su nalagala da joj kosa uvijek bude vezana. Vezala ju je u visoki rep, kako joj ne bi smetala. Prije ulaska u brod ispričali su joj sigurnosne mjere u slučaju bilo kakve nesreće pri putovanju. Imali su astronautska odijela i pakete s kisikom, iako je na Marsu tlak već bio reguliran; naime, kad su ljudi prilagođavali uvjete na Marsu, odlučili su da bi se prvo trebali posvetiti popravljanju niskog atmosferskog tlaka i temperature, kako bi mogli omogućiti postojanje pitke vode na površini Marsa (utvrđeno je da podzemni izvori postoje). Planet je u mnogim područjima jako sličio Zemlji, koja je bila divan planet dok je ljudi nisu uništili do neprepoznatljivosti. Sad su mijenjali Mars kako bi što više sličio Zemlji, kako bi bio pogodan za rasu kao što je ljudska.
U 2012. godini znanstvenici su utvrdili kako su jedina živa bića koja bi mogla preživjeti na Marsu - lišajevi.
A u 2089. znanstvenici u utvrdili kako bi Mars mogao biti naša zadnja nada, posljednji spas.

Soba 506Where stories live. Discover now