Michael je čekao da mu Zeynep zaspe u rukama pa se onda polako izmigoljio iz njenog stiska i iskliznuo iz kreveta. Odahnuo je s olakšanjem kad je shvatio da još spava. Digao se s poda i obukao. Uzeo je walkie-talkie.
"Alonzo, jesi tu?" dozvao ga je tihim glasom.
"Jesam. Trebalo ti je predugo."
"Oprosti. Uglavnom, unutra sam," on se osvrne, obzervirao je sobu koja je bila modernizirana i raskošna, puno ljepša od soba putnika.
"Siguran sam da si i sinoć bio unutra."
"Nisam kurva."
"Jesi, muška si kurva."
"Jebem ti mater," ovaj se nasmije, "Samo mi reci što tražim."
"Ima li u sobi radnog stola?"
"Ima. Na njemu je računalo. Da ga upalim?"
"Pokušaj."
Michael sjedne za stol, pokrene računalni sustav, "Traži zaporku."
"Kurac. Ništa od toga. Ne mogu hakirati to računalo. Previše je zaštićeno. A pokušao sam."
"Hakirati? Gdje si ti uopće?"
"Kod akvarija."
"Od kad znaš hakirati?" Michael je prčkao po stvarima sa stola, trenutno se igrao s kemijskom.
"Ma bio sam u kampu kao mali. Uvijek sam volio računala. Nemamo vremena za to. Postoji li u sobi sef?"
Michael pogleda manji sef na stolu, "Da. Prilično je mali. Omjera 20x20, mislim."
"U tom sefu ne stanu dokumenti svih 390 putnika."
"Pa gdje su onda?"
"Postoji li kakva polica s knjigama ili nečim?"
"Postoji jedna. Unutra su knjige, kasete, filmovi. Ali nema nikakvih dokumenata."
"Pogledaj u ormar. Možda postoji neka skrivena polica."
Michael otvori klizna vrata ormara, otvori sve pretince i ladice, no ne nađe ništa osim odjeće, "Negativno."
"Negativno?" nasmije se Alonzo, "Baš si se uživio."
Michael mu je htio nešto odbrusiti, ali za oko mu zapne nešto na stolu. Ili bolje rečeno, pored stola. Tamo je bio koš za smeće. On klekne, prokopa po njemu. Kao da je bio užasno plitak za svoju veličinu.
"Mikey, gdje si? Užasno si tih," Alonzo primjeti.
"Šuti, kretenu," Michael je nešto napravio i uspio je odvojiti koš u dva dijela. U prvom je bilo smeće. A u drugom 500 dokumenata.
390 dokumenata putnika i 110 dokumenata osoblja.
"Imam ih."
"Imaš ih?"
"Da. Pogledat ću."
"Budi brz. Može se probuditi svakog trena."
Michael je uzeo Marijin dosje i pogledao listu ljudi s kojima je u grupi.
Prepoznao je četiri osobe.
Mariu, naravno.
Brazilca.
Korejku.
I Radomira.
"Koja čudna skupina," on komentira, "Alonzo, zapisuj imena. Maria De León, Radomir Ilić, Carlos dos Santos Azevedo, Kim Ae-Cha, Elizabeth Smith," tu se malo zamislio; ovo je bila druga Britanka, "i Philip Blanchet."
Alonzu je mrak pao na oči, "Philip Blanchet...?"
"Da. Što ne valja?"
"Je li Francuz?"
"Jest."
"Sranje."
"Što? Što je bilo?"
"Taj je bio s Islom na dan kad je ubijena. A onda je nestao. I nije optužen zbog manjka dokaza."
"Sranje."
"Da, sranje."
"Što sad?"
"Uzmi listu Timova i Grupa. Uzmi sve što možeš."
"A gdje da to stavim? Želiš da si to gurnem u šupak?"
"Želim da požuriš i odeš."
"Primljeno," Michael je slagao papire i pokušao ih strpati negdje gdje ih Zeynep ne bi primjetila.
"Zašto se ja," Zeynepin glas je odjeknuo prostorijom, "uopće čudim?"
Michael se trznuo i naglo okrenuo, "O- Dobro jutro."
"Dobro jutro," držala je pištolj uperen njemu u glavu, "Daj mi jedan razlog zašto te ne bih ubila."
"Jer sam ti dao jako dobar-"
"Daj mi drugi razlog zašto te ne bih ubila."
"...Jer mi se danas ne umire. I napokon ću nešto postići. Pridonijeti zajednici. Biti dio nečega. Nemoj mi to oduzeti."
"Baš si gad."
"Da, i to si mi rekla prije."
"Zašto si ovdje? Znala sam da ti nisam posebna. Zašto si zapravo ovdje? Koje su tvoje namjere? Što si ukrao?"
"Zeynep, ovo radim za Islu. I Calistu. I Mariu."
"Što si uzeo?"
"Dokumente. Liste Grupa i Timova. Trebaju mi. Molim te, pokušaj shvatiti."
"Ti su dokumenti povjerljivi."
"Kao i informacija da ružna crna čudovišta ubijaju putnike, zar ne?"
Ona je šutila.
"Zeynep, molim te spusti pištolj."
Ona ga posluša.
"Hoćeš me kazniti?"
"Ne mogu."
"Zašto?"
"Kaznim li te, moram objasniti zašto. A ispod časti mi je reći da te kažnjavam jer si me pokrao nakon što si spavao da mnom."
"...U redu-"
"Idi. Idi sad, prije nego što se predomislim."
...
"Serem u gaće," Michael reče Esmeraldi dok su čekali da se ostali spuste na večeru.
"Hvala na obavijesti."
"Ozbiljan sam. Bojim se. Užasno."
"Misliš da se ja ne bojim? Ako je Korejka uljez, ja mislim da ću povraćati."
"Ima smisla. Ali zamisli kako je meni. Ja sam možda jebao vanzemaljku."
"Ne bih htjela biti ti."
"Ni ja ne bih htio biti ja. Ali što je, tu je, zar ne?"
