14. Deo

258 54 27
                                    

Uživajte u nastavku <3
Pustite pesmu <3
Molim vas da komentarišete one rečenice ili delove koji vam se svidjaju <3
_______________________
" Daj mi taj ključ! " viknuo je toliko jako da mi se sledila krv u žilama.
" K-k-kakav ključ " upitala sam ga mucajući.
" Znaš ti dobro koji! " odgovorio mi je besno.
" Ne znam o čemu pričaš! " rekla sam mu hodajući unazad.
" Taylor, ne želim da se raspravljam, " započeo je , " a sada, daj mi taj ključ! ".
Shvativši da ne mogu da se pravim luda viknula sam: " Neću ti ga dati, nikada! " .
" Odakle ti uopšte?! " još uvek se trudio da ga bes ne savlada.
" Ne tiče te se! Šta će ti uopšte taj ključ! Ja sam ga dobila! " suprotstavila sam mu se.
Prišao mi je, sada već besan...
" Daćeš mi ga odmah! " viknuo mi je u facu.
Nemoćna da bilo šta kažem, samo sam odmahnula glavom.
" Znači tako... " besno mi je prilazio.
Njegova pesnica išla je ka mom obrazu...
Zatvorila sam oči i viknula: " Ne! " .
Osetila sam da ključ koji držim u ruci gori, i odjednom me je bela svetlost zaslepela.
Poslednje što sam čula bio je glas Uroševog dede:
" Sanela ... "
Nakon par sekundi otvorila sam oči.
Pogledala sam oko sebe.
Nije bilo nikoga.
Polako sam proverila svaki deo sobe.
Nisam verovala da je taj deda tek tako nestao.
Nakon što sam shvatila da zaista nikoga nema brzo sam istrčala sa tavana i izašla iz biblioteke.
Porazmislila sam.
Zašto se ovo meni dešava?
Ne verujem.
Brzo sam krenula kući.
Ubrzano sam ušla u trolejbus u nadi da ću tamo naići na istu onu baku.
Išla sam po trolejbusu ali nje nije bilo.
Na kraju, sela sam na sedište.
Znala sam da je vreme da sve kažem Mariji...
Ali kako?
Odlučila sam da izadjem iz trolejbusa ranije i prošetam pored ' Stare šume ' kako bih osmislila šta da kažem svojoj najboljoj drugarici.
Najboljoj drugarici koju lažeš - govorio je moj unutrašnji glas.
To me je grizlo iznutra. Zašto sam je lagala?
Tada su se vrata otvorila i brzo sam izašla.
Ubrzo sam se našla u šumi.
Bilo je tiho, ali mi je ta tišina prijala.
Nije bilo nikoga.
Odjednom ugledala sam vatru.
Verovatno je neko zaboravio da je ugasi.
Prišla sam vatri i gledala u nju.
Bilo je umirujuće.
Osetila sam da me neko posmatra.
Brzo sam ustala i osvrnula se oko sebe.
Videla sam neku crnu mrlju koja se veoma brzo pomera.
Približavala mi se.
Tada sam shvatila da je to Uroš!
Molim?!
Šta će on ovde?!
Zlobno se nasmejao: " Zdravo Taylor. Vidim nisi me očekivala. Pa, kako si? " govorio je kroz grozni osmeh.
" Šta ćeš ti ovde?! " upitala sam ga besno.
" Ne razumem zašto si tako nervozna. Samo hoću da popričamo. " govorio je dok je nešto radio sa prstom okrenut ka vatri.
" Nemamo o čemu! " rekla sam.
Pokušala sam da prodjem pored njega, ali je tada zamahnuo prstom i mene je opkolila vatra.
Išla sam ka sredini kruga kako bih bila što dalje od nje, ali krug se sužavao i vatra mi je bila sve bliža.
Uplašeno sam gledala oko sebe.
" S-s-sklo-nii ov-u-u va-t-ru " mucala sam.
Uroš se smejao. Kao da mu je ceo prizor bio smešan.
Voleo je da vidi druge kako pate...
Kroz smeh je rekao: " Lepo smo se zabavili, a sada, " uozbiljio se, " daj mi taj ključ! Možda si pobedila mog dedu, ali ne i mene! Mog dedu nećeš videti dugo ali vratiće se! " viknuo je!
Vratiće se, vratiće se, vratiće se.
Ta rečenica odzvanjala mi je u glavi.
" Kako to misliš ' vratiće se ' ? " zamucala sam na poslednje reči.
" Pa vidiš, trenutno je ostao bez moći, tačnije ti si mu ih oduzela. Ali nakon nekog vremena, moći će mu se vratiti. "
Moći...
Odlučila sam da ga neću pitati ništa o tome...
Zadržaću njegove reči za sebe, da bih otkrila još stvari...
" Ali da bi mu se vratile, treba mi taj ključ! " nastavio je glasnije.
" Neću ti ga dati, nikada! " uzviknula sam!
" Znači tako... " ponovo je zamahnuo prstom dok mi je vatra bila sve bliža, " Taylor, dajem ti poslednju šansu da mi predaš taj ključ! "
Vatra mi je bila sve bliža, uplašeno sam gledala oko sebe! Htela sam da mu dam ključ, ali ruka mi se nije pomerala.
Oči su počele da mi se pune suzama.
" Sama si birala... " rekao je i brzo zamahnuo prstom.
Vatra mi se sve više i više približavala, od nje me je delilo petnaeastak centimetara.
Taj broj mi je bio poznat, ali odakle?
Nisam imala vremena za razmišljanje.
Odjednom osetila sam nešto hladno u ruci? To je bio onaj ključ!
Ali, kako?!
Bila sam sigurna da sam ga ostavila u svojoj torbici.
Ključ je zasvetleo.
Kao da mi je davao neki znak?
Instiktivno sam zamahnula rukom u kojoj je bio ključ.
Odmah nakon zamaha vatra se udaljavala od mene i krenula prema Urošu?!
Počeo je da urla.
Oči su mu se promenile i postale crvene, kao onog dana.
Tog dana kada sam prvi put videla Uroševog dedu...
Odjednom, vatra je dodirnula Uroševo telo i ono je počelo da gori.
Udarala sam ključ, pokušala sam da zaustavim vatru, ali ništa nije uspelo.
Uplašeno sam gledala u taj zastrašujući prizor.
Uroš se polako pretvarao u neko sivo stvorenje...
Postajao je proziran...
Kao da je postajao... Duh!
Poslednje što sam čula bilo je: " Vratiću se Taylor, vratiću se! "
Tada se skroz preobrazio i odleteo na nebo.
Gledala sam gore, ali sam ga polako gubila iz vida...
Kada više uopšte nisam mogla da ga vidim, pala sam na kolena.
Suze koje su se do sada kupile u mojim očima, počele su da mi klize niz obraze.
Da li sam ja upravo... Ubila Uroša?
To nikako nisam želela.
Dok sam plakala, vatra se povukla i polako nestala.
Obrisala sam suze, i ustala.
Pogledala sam ključ koji mi je bio u ruci.
Razmišljala sam...
Kakav je ovo ključ?
Kakve se moći kriju u njemu?
I zašto je tako poseban Urošu i njegovom dedi?
Nevoljno sam ga ubacila u torbicu.
Polako sam krenula ka svojoj kući...
Bilo mi je loše i bolela me je glava.
Da li je sada... Sve gotovo?
Nema više Uroša i njegovog dede?
U isto vreme sam i srećna i tužna...
Ali sada, ako je kraj, vreme je da sve kažem Mariji.
Iako sam je lagala, vreme je za istinu, nema više laži!
Odlučila sam.
Stigla sam kući i bacila torbu na pod.
Legla sam na krevet i razmišljala šta da kažem Mariji.
Posle petnaeastak minuta uzela sam telefon i napisala Mariji poruku:
" Dodji kod mene. Moramo hitno da razgovaramo. "
______________________
( PROČITAJTE, molim vas <3 )
Napokon nastavak!
Znam, znam, nisam pisala oko dve nedelje i stvarno izvinite zbog toga, užasno mi je žao :'(
Ali, sada sam ponovo tu!
Yey :)
U stvari, još deset dana imam neke obaveze :/
Ali i tada ću pisati, a kada ih završim , nastavci idu svaki drugi dan, bez izuzetaka i do najkasnije 15. jula LOL će biti gotov!
Pisaću i 2. sezonu koju ću veoma brzo napisati pošto je leto!
Znate, ja sam ovu knjigu počela u Januaru što je velika greška i zato nisam bila redovna, ipak jesaid to početak drugog polugodišta!
U svakom slučaju, ovo nije kraj.
Planiram da priča ima oko 22 dela.
Sledeća dva će biti romantična, pa ću ih brže napisati a onda se Uroš vraća, i to ne sam!
Dolaze i novi likovi!
Inače, kako se vama svidja ovaj deo?
Ja sam zadovoljna, i to veoma!
Imam par pitanja za vas, i molim vas da odgovorite u komentarima:
1. Ko je vaš omiljeni lik?
2. Koji vam je omiljeni deo?
3. Šta mislite da će se sledeće desiti?
4. I zašto je Taylor poznat broj 15? Sećate li se?

To je to, molim vas , odgovorite, značilo bi mi!
Love you all sooo much,
Lana <3

LOL [ uredjuje se ]Where stories live. Discover now