30 DEO

510 30 28
                                    

Kasnije sam shvatila da je to stezanje u grudima bio osecaj koji dugo nisam osetila. Osecaj koji goovri da ce se desiti nesto lose. Ali kao i sto sam rekla kasnije, previse kasno. Iako se sve odigralo sutradan

"Sigurna si da ces sama?"- pita me Seiji

"Da"- odgovorim uz osmeh ljubeci ga na blic

On je ostao u krevetu jos koji trenutak, dok sam ja krenula ranije ka firmi, sobizrom da sam morala da svratim do dokotra bez njegovog znanja.

"Dobar dan"- nasmeje se zena kada me ugleda

"Dobar dan"- odgovorim uz osmeh

Pokaze mi gde da sednem. Stegne mi ruku gumom pa mi izvadi krv.

"Moraces da casekas koji trenutak"

Klimnem glavom, i izadjem da cekam u predvorju. Gledala sam u neki random katalog, ali je BTS bio u njemu pa je bio zanimljiv.

"Gospodjo Nakamura vasi rezultati su gotovi"- pozvala me je medicinska sestra koja me je i uvela kod doktorke kada sam dosla

"Da li je nesto ozbiljno?"- pogledam u doktoru koja se pomalo smesi

"Jeste, ali u pozitivnom smisli. Trudni ste, vec jedan mesec"

"Da li ste sigurni?"

"Da. Ali mozemo da uradimo i ultrazvuk ako zelite"

"Naravno"

Kao sto je i rekla, ultrazvuk je samo potvrdio da sma trudna.

"Hvala vam"

Iz ordinacije sam izasla presrecna, pa ja sam sada trudna. Nosim Seijijevo dete. Smejela sam se sve do trenutka kada sam shvatila da je to zapravo Seijijevo dete.

"Ubice me kada cuje. Ne sme da sazna da sada postoji i beba. Mislice da sam previse pohlepna i ubice i mene i dete. Ne zelim da ovo dete umre, ne moje i Seijijevo dete"

"Umri"- vikne neko ispred mene

U trenutku kada sam podigla pogled ispred mene je bilo nekoliko ljudi, ali su svi ubrzano krenuli da beze, sve dok nije ostao samo jedan i moje telo krenulo da pada.

"Ne moje dete"- bilo je sve sto mi je prolazilo umom dok mi je drzanje ociju otvorenima bilo sve teze i teze

Poslednje sto sam videla bilo je udaljavnje istog coveka. Nadala sam se da ce Seiji biti poslednji kojeg cu videti u svom zivotu, htela sam da Seiji bude poslednji kojeg cu videti. Cak iako to sa sigurnoscu znaci da ce on biti taj koji ce me ubiti i okoncati sve ovo.

Piscev POV

Dva dana kasnije nije padala kisa i nigde na vidljivom nebu nije bilo oblaka. Ali jesti bilo ljudi u crnom i to previse njih tako da je zemlja bila crna umesto neba. Bilo ih je dosta, ali sada necmo o njima, pricacem o samo nekoliko.

Boris Andreev bio je unisten dok je gledao kako se kovceg spusta u rupu. Irina Andreeva gledala je jedva stojeci na svojim nogama.

"Nisam trebao da dozvolim da postane kraljica"- tiho je prosaputao Vasijij Andreev, dok su ostala dva brata gledala bledo u kovceg

Denisa Andreev nije bila pored rupe, ona je bila nesto udaljenija i sedela je na klupi jer joj noge nisu dozvoljavale da stoji. Fumiko Nakamura gledala je u kovceg pokazujuci tugu.

Dok je Seiji Nakamura samo gledao u kovceg bez reci, bez emocija, bez pomeranja. Prosto je samo gledao u kovceg. Sahrana je traja dugo, ali je i sahrani dosao kraj.

Ubrzo nije bilo tisine. Postalo je preivse glasno, jer su svi prisutni izvadili pistolje i pucali u nebo, nije bilo broja metaka koji su tog minuta bili ispucani. Jer sahrana kraljice nikada nije bila pracena minutom cutanja, vec minutom pucanja. To je bilo veoma mocno sa strane, iako su se oprastali od kraljice morali su da pokazu da su i dalje jaki. U tom trnutku polje nije bilo crno vec je bilo sjajno od svih pucnjeva, nakon toga je barut bio na svim stranama u vazdunu, ali se i on ubrzo izgubio.

Bilo je vreme rastaviti se i od ove kraljice. Svi su se pozdravili sa kraljicom uz nekoliko reci, a onda se okrnuli i otisli dalje. Ostala je samo poridica.

Ali je bilo vreme da odu i oni, iako niko od njih to nije hteo. Pre svog odlaska Vasilij je dosao ispred Seijija i pljunuo ispred njega uz reci.

"Ocekivao sam da si dovoljno dobar da sacuvas moju sestru. Isti si kao i Italijan"- a onda nastavio dalje pomazuci ocu da drzi majku koja se slomila

Polje vise nije bilo crno, svi su otisli, ostala je samo jedna mrlja. Sada je nebo postalo tamno. Ali Seiji se nije pomerio, ostao je i gledao u podignutu zemlju. Opet nije imao rekacija na licu, ali ona bi znala sta on misli.

"Ljubavi"- krenuo je tiho, a onda i tako tiho nastavio- "Razocarao sam te. A sada se na tvom grobu kunem da cu ubiti sve koji su sudelovali u ovome. Mozes slobodno da spavas"

Onda se okrenuo i otisao negde. Niko nije znao gde je bio narednih nedelju dana, i tada se promenilo previse toga u podzemlju, nastao je haos za kojeg nije bilo resenja narednih godinu dana. Sve dok nije doslo vrmene za biranja sledeceg kralja podzemlja.

Sedam meseci kasnije

U gradu je bila velika guzva kao sto je i inace u graovima, ali Tokyo je grad gde su guzve neverovatno velike. Na velikoj raskrsnici jedino se to i ocekivalo. Ali kada je iz jedne zrade izasao covek bio je pracen pogledima svih. Cak su mu se svi sklanjali sa puta gledajuci u njega. Nastavio je sa istim pogledom kroz celu raskrsnicu secuci je ravno kroz sredinu. Sledeceg trena usao je u cvecaru.

Sta je ono sto je teralo sve da se okrenu ka njemu? Naravno da vas to zavima.

Crna kosa zacesljana unazad, crne oci koje gledaju sve pokazujuci da je svet samo njihov i da sada ima samo jednu stvar na pameti i da nema nameru da ga iko spreci u tome jer ce ta osoba zavrsiti metrima ispod zemlje ili mozda na nekoliko mesta. Bela kosulja koja je izrazavala tetovaze po celom vratu jer su jedino i one bile vidljive, izmedju kojih se odvajala samo jedna krvavo crvena u moru crnih. Preko bele kosulje imao je crno strukirano odelo preko kojeg je nosio ogrnuti bez sako do kolena.

Iz cecare je izasao sa ogromnim buketom koji je takodje privukao dosta paznje, retko je videti buket crnih ruza, pogotovo toliki buket. Buket koji je pokazivao moc, ali su oni koji su se razumeli u cvece videli da je to buket izvinjenja i molbe za povratak. To je bilo cudno, jer covek koji izgleda kao da je svet njegov, sto i jeste bio. Ceo Japan je bio njegov. Covek koji izgleda tako, nikako ne izgleda kao da bi nekoga malio da mu se vrati.

No covek koji je ucionio da se cak i automobili zaustavljaju ispred njega i svi ljudi gledaju u njega sklanjajuci se, molio je i to kao nikada do tada. Bilo je spreman da padne i na kolena da mu se ta osoba vrati. Ali bilo je i ljut, bolje receno bio je besan. Na sebe, na tu osobu koja se usudila ostaviti ga. No znao je samo jedno, da li naredio ili molio vratice je sigurno. Na bilo koji nacin sta god to trazilo.

Sledece gde je usao bio je Jeep Wrangler, koji je sada neodoljivo isao uz njegov izgled, iako su svi ocekivali da ce uci u neki silni gradski auto

A vi ste ocekivali da ce ovo biti kraj. Ne nije bio kraj, jer kraljice ne umiru tako. Njihova smrt pracena je velikom eksplozijom. Ne mozemo dozvoliti da se ovde to prospusti. Zar ne?

Ipak ona nije bila samo jos jedna u nizu, ona je bila kraljica koja je ispred sebe imala mnogo vise od crne zemlje. Imala je buducnost, koju su pokusali da joj otmu.

Drugi BrakWhere stories live. Discover now