32 DEO

561 31 19
                                    

"Hajde smirite se vise"- vicem psima jer ne prestaju da laju od kako smo se priblizili kuci

A onda i sama vidim razlog. Auto parkiran ispred kuce je najbolji off road. Trebalo mu je duze nego sto sam ocekivala.

Udjem u kucu i zatekenm ga kako sedi u svom poznatom stavu. 'Ceo svet je moj'- bas taj.

Iako je obucen predobro, i njegove oci pokazuju da je besan, lako je videti da je umoran. I to neverovatno umoran.

"Znaci jesi ziva"- gleda me u oci

Pogledam pored i vidim da se preko celog stola nalazi ogromni buket mog omiljenog cveca.

"Cemu cvece?"- podignem obrvu

Krenem da skidam jaknu koju nosim, pa ostanem u debelom dzepmeru.

"Ja se brinem kako nece imati sta da jede, a ona se ugojila"- nasmeje se iako minimalno i vise bolno nego srecno- "Cvece je za iskupljenje, godisnjica nam je takodje"

"Zasto?"

"Jer te nisam nasao ranije. Ali se prokleto dobro skrivas"

Ustane i krene ka meni. Kako mi se priblizio njegov miris je postao jaci, kao da nije vec ispunjavao celu kucu. Podigne pramen moje kose kada je bio dovoljno blizu i prinese ga svojim usnama, pa mogu da vidim i prsten na njegovoj ruci. Naravno da po ovoj hladnoci nosi i rukavice, ali je lako videti da se ispod nalazi burma.

"Nedostajala si mi"

"Zelis li da popijes kafu ili caj? Nas dogovor se zavrsio danas, sto se mene tice"

"Kafu"- pomalo razocarano se vrati na stolicu

Stavim kafu da se kuva, ali ne stignem ni da stavim secer kada se njegove ruke obmoraju oko mojeg struka. A onda se ukoci. Ceo se ukocio. Naravno da ce sada sigurno da me ubije. Mozda mu je do sada plan bio da me vrati i smiri sve u podzemlju. Ali ce me sada ubiti i skratiti sebe muka.

"Kako je u novom braku? Da li se tvoja majka slozila?"- pitam praveci se da ne primecujem to sto se ukocio

Ne odgovori mi vec me odmah okrene ka sebi i otkopca mi dzemper pa me odmeri celu. Pogleda me nekoluko puta u oci a onda u stomak i na kraj ostavi pogled na stomak. Spusti ruku na moj stomak i ceka kao da ce da prica sa njim. A onda pogleda u moje oci jos jednom i krene da se smeje siroko vracajuci pogled na stomak.

Kada se beba pomeri i udari ga po ruci povuce se nazad i pogleda u mene uplaseno. A onda kada shvati sta se desilo krene da se smeje kao malo dete. Trenutak kasnije skine obe rukavice i podgine moju bluzu i podmajcu spustajuci ruke na moju golu kozu. Obe ruke sa strane a onda se priblizi mom stomaku i krene da sapuce.

"Hej mala i ti si ljuta sto nisam pronasao tvoju majku ranije, zar je? Izvini, tvoj tata je uzasan covek. Cak i teram tvoju mamu da mi kuva kafu"- nasmeje se malo, ali tuzno

Beba se ponovo pomeri i sada bude udaren posred nosa, sto me nasmeje. On padne na kolena zbunjeno i krene da gleda u mene.

"Sve na nas ha?"- podignem obrvu

Klimne glavom i stavi je nazad na moj stomak.

"Nisam mogla da dozvolim sebi da umrem kada sam videla da beba postoji"- pokusam da se opravdam

Ne znam zasto ovo govorim, ali se nadam da me nece ubiti jer zelim da ovo dete zivi. Moze da me ubije vec sledeceg trenutka kada ga rodim i budem sigurna da ce biti u sigurnim rukama.

"Mislis moja cerka?"- pita ne odvajajuci glavu od mog stomaka

"Cerka?"- zbuni me na trenutak previse

"Naravno da je ovo moja cerka"

Drugi BrakWhere stories live. Discover now