12.Dio

13 0 0
                                    

Pip pip pip...
Opet mi je zvonila budilica i opet sam morala ići na posao.
Lovro nije bio u krevetu pa sam mislila da je otišao.
Ali kada sam došla dolje je sjedio na kauču i gledao televiziju.
"Zar ne trebaš ići na trening?", sam ga upitala.
"Ne odgođen je"
"Ljepo, ja moram ići, ćao!"
"Ćao ljubavi!"
Otišla sam van i vozila se prema poslu.

Napokon je bilo 15:00 sati i vozila sam se natrag doma.
Išla sam na jednu kavu u kafić i gledala kroz prozor.
Odjednom sam vidjela nekog muškarca koji je izgledao kao Lovro.
Taj muškarac je držao neku ženu za ruku i šetao se sa njom.
Stavila sam novac za kavu na stol i otišla van da tog muškarca vidim bliže.
Sakrila sam se iza kante za smeće i gledala njih.
Odjednom se okrenuo prema meni i sakrila sam se toliko da me valjda nije vidio.
Malo sam ispružila glavu da ga vidim bolje, ali onda se okrenuo, poljubio tu ženu i otišao dalje.
"Ne to nije on! On ne bih takvo što napravio!",sama sebe sam uvjerila i otišla natrag u auto.

Kada sam došla doma sam tražila Lovra.
Nije ga nigdje bilo ali nisam vjerovala da je to tamo on bio.
Odjednom sam čula ključ u vratima.
Išla sam dolje da vidim tko je.
Bio je Lovro.
"Oh bok, ljubavi!"
"Bok, gdje si bio?"
"Polako, smiri se! Bio sam sa dečkima malo vani jer nije bilo treninga. Zašto me to sad pitaš?"
"Samo sam htjela znati gdje si bio!"
Htjela sam si ići po vodu ali Lovro me primio za ruku.
"Zašto se toliko ljutiš na mene??"
"Ne ljutim se samo sam htjela znati gdje si bio uff"
"Ne laži mi!"
"NE LAŽEM!"
"LAŽEŠ ZNAM TO!!!"
"Ako se želiš svaki dan ljutiti onda se ljuti na druge ljude a ne na mene!!"
"Ne mogu kontrolirati osječaje"
"Ali baš moraš uvjek biti ljuta? Tek tjedan dana živimo zajedno i imam osječaj da još malo i više nećemo!"
Otišao je van i počela sam plakati.
"Zašto baš uvjek moram sve uništiti???"
Odlučila sam leći u krevet i ići spavati.

Neka glasna buka me probudila.
"Što je to?", pitala sam se i primila za glavu jer me užasno boljela.
Ustala sam i pratila buku.
Bila je dolje u dnevni i što sam tamo vidjela ne mogu vjerovati.
Kada sam došla dolje sam otvorila vrata od dnevne sobe i vidjela Lovra sa nekom drugom ženom.
Gledala sam njih šokirano kao i oni mene.
"Y/n nije tako kako se čini!!"
"T..t..tko..je to?"
"Ja sam Manuela ljubavni..."
Dalje nije mogla reći jer joj je Lovro stavio ruke na usta.
"To je jedna prijateljica od mene. Manuela ovo je y/n i y/n ovo je Manuela."
Nisam se pomaknula ni ništa rekla jer sam bila toliko u šoku.
"Da ja sam samo prijateljica. Drago mi je upoznati tebe y/n"
Ispružila mi je ruku a ja sam povukla Lovra u kuhinju.
"Prijateljica, ha?"
"Da ljubavi samo smo prijatelji ništa drugo."
"Zašto je onda ovdje u to doba?"
"Do sad nisam imao vremena da vas upoznam, pa sam mislio da je sada dobro vrijeme."
"U to doba?"
"Mhm"
"Zar ti ne znaš koliko je sati?? 22 sata navečer je a ti dovodiš 'prijateljicu' da nju upoznaš sa curom?"
"Točno to, ljubavi"
"Ja ne znam što da kažem."
"Zar misliš da te varam?"
Ništa nisam rekla.
"Samo da znaš ne varam te. Ti najbolje znaš da ti to nikad ne bih napravio!"
Natrag je otišao u dnevnu a ja sam počela plakati.
Bila sam 100% sigurna da me vara.
Morala sam početi istraživati njega i ovu Manuelu.
Uzela sam papir i olovku i napisala ideje sa kojim jih mogu istraživati:

1. Ukrasti Lovrov mobitel i pregledati ga
2. Potajno ga pratiti
3. Pregledati sve njegove papire
4. Pratiti Manuelu

Nisam imala puno ideja ali ako vi imate ideja slobodno napišite u komentare.

A girl with lots of love Where stories live. Discover now