A girl with lots of love

66.Dio

Prvi dan sa Ellianom kod kuće je napokon prošao i mogla sam oboje kćeri staviti u krevet.
Prvo je bila Vanesa na redu.
"Hajde ljubavi ugasi tv i idemo operemo zubiće", rekla sam joj.
"Neećuuu", odgovorila mi je ljuto.
"Ali moraš dušo"
Uzela sam daljinski i ugasila Winxice.
"Moze jos pet minuta?", pitala me dvogodišnja kćer.
"Ne može. Sada ustani"
Bezvoljno je ustala i otišle smo u kupaonicu da operemo zube.
Onda sam je stavila u krevet i prečitala joj jednu priču.
Nakon što je zaspala, otišla sam dolje da spremim Ellianu ali nije bila kod Joška.
"Gdje je Elliana?", pitala sam ga.
"Gore je, spava. Spremio sam je kada si čitala ptiču Vanesi"
"Oh hvala ti ljubavi. Ne znaš koliko mi to znači"
Poljubila sam i legla sam pokraj njega na kauč.
Nakon petnaest minuta sam zaspala jer sam imala naporan dan.

***

Probudio me neki plač od gornjeg kata.
Lagano sam otvarala oči i vidjela da ležim na kauču.
Onda sam otišla gore jer je Elliana plakala.
Kada sam ušla u sobu vidjela sam Vanesu pokraj Ellianinog kreveta i pjevala joj je nešto.
Ali Elliana je i dalje plakala.
Ponosno sam gledala kćer kako pokušava smiriti mlađu sestru da me ne probudi.
"Plestani plakati. Mamu ces ploduditi", rekla joj je Vanesa lagano.
A onda se okrenula i vidjela me kako stojim ispred vrata sobe.
"Mama, plobudila si se?"
"Da dušo Elliana me probudila. Ali jako si dobro smirila seku, ponosna sam na tebe"
Zagrlila sam Vanesu i onda smo zajedno obukle Ellianu i sebe.

Nakon doručka smo sve zajedno otišle van.
Elliana je bila u kolicima a Vanesa je bila na njezinom biciklu.
"Vidi mama koliko sam blza", rekla mi je i počela brzo voziti.
"Vanesa nemoj toliko brzo!", rekla sam joj ali već je nestala.
Počela sam brže hodati i kada sam je napokon vidjela, samo je stajala i nije se micala.
"Vanesa jesi li dobro?", pitala sam, kada sam došla do nje.
Ali ona je samo gledala u jedan smjer i nije ništa rekla.
"Vanesa što ti je?", pitala sam i počela malo paničariti.
Onda je dignula ruku i pokazala u taj smjer u koji je i gledala.
Te sam i ja pogledala tamo i nisam mogla vjerovati svojim očima.
Tamo su stajali Lovro i Manuela sa kolicima i gledali su u jezero.
"Jesu to mama i tata?", pitala je Vanesa.
"Ne dušo! Kakvo je to pitanje?"
A onda je bacila bicikl na pod i trčala prema njima.
"Vanesa stani!", rekla sam joj glasno možda i preglasno.
Ljudi oko nas su se okrenuli i gledali me.
"Fuck", rekla sam tiho i krenula prema kćeri.
"Mama, tata", vrištala je Vanesa i bježala prema Manueli.
A onda je Elliana počela plakati.
Brzo sam je uzela iz kolica i hodala dalje prema drugoj kćeri.
Vanesa je došla do njih i okrenuli su se.
"Vanesa?", pitao je Lovro i pogledao ju.
"Y/n?", pitala je Manuela i gledala mene.
Napokon sam došla do njih i primila sam Vanesu za ruku.
"Što to radiš, Vanesa?", pitala sam ju.
"Ovo su moji mama i tata", odgovorila mi je i jako me pogodilo.
"Što si to rekla Vanesa?"
Nisam mogla više suzdržati suze i jedna mi je pala niz obraz.
"Što si to rekla Vanesa?", pitala sam još jednom
"Oplosti mama", mi je odgovorila i zagrlila me.
Primila sam je za ruku i otišle smo do kolica.
Stavila sam Ellianu unutra i uzela Vanesu u naručje.
"Da to više nikada nisi napravila", rekla sam joj a ona je samo kimnula.
Uzele smo bicikl i krenule kući.
"Y/n čekaj!", rekao je Lovro i krenuo prema nama.
"Što želiš?", pitala sam ljuto a i tužno istovremeno.
"Samo ti želim čestitati na drugom djetetu"
"Aha. Hvala I guess"
Kada je napokon otišao, smo krenule kući.

Ušle smo unutra i prvo su cure išle na spavanje a ja sam počistila kuhinju i krenula kuhati.
Nakon pola sata je netko otvorio vrata i Joško je ušao u kuhinju.
"Oh hej ljubavi", rekla sam mu i zagrlila ga.
"Bok dušo"
"Što je bilo?", pitala sam jer je izgledao loše.
"Ništa, dobro sam"
"Ne izgledaš tako"
"Ali dobro sam!"
"Dobro nemoj vikati, cure spavaju"
Preokrenuo je sa očima i izašao iz kuhinje.
"Pa što mu je danas?", pitala sam samu sebe.
Slegnula sam ramenima i dalje pripremala ručak.
Kada je bilo gotovo, sjela sam pokraj Joška na kauč.
"Oprosti zbog onoga prije, nisam imao dobar dan na poslu", rekao je.
"Nema veze, razumijem te"
Zagrlio me i gledali smo tv dok se Vanesa nije probudila.

"Mama?", rekla je i hodala dolje po stepenicama.
"Dobro jutro dušo", rekla sam joj, ustala sam i uzela je u naručje.
"Kako si spavala?"
"Dobjo"
"Super"

***

Joško se već dva dana ponaša čudno i govori da je to zbog posla.
Ali nisam mu vjerovala i uzela sam njegov mobitel kada se tuširao.
Prečitala sam sve njegove chatove ali ništa nisam pronašla.
Onda sam nazvala Andrewa.
"Hey, sestro, kako si?"
"Dobro sam, Andrew ali imam jedno pitanje"
"Slušam"
"Joško se u zadnje vrijeme ponaša jako čudno i uvijek kada ga pitam kaže da je zbog posla. I uvijek kada ga pitam hoće li ići sa Vanesom, Ellianom i sa mnom van, kaže ne. Jel' znaš možda zašto?"
"Ajoj, y/n ne znam zašto to radi ali pitaj ga"
"Pa već sam ga sto puta pitala ali ne želi mi reći"
"Probaj još jednom možda uspiješ"
"Okej hoću hvala"
"Molim i sretno"
Stavila sam mobitel na stol i čekalada Joško izađe iz kupaonice.