A girl with lots of love

44.Dio

U 14:59 sati sam sjedila na klupici u parku 'ruže'.
Čekala sam Dejana iako se Dominik jako naljutio na mene zbog toga.
'Ako Dejan mora razgovarati ja moram slušati.'
Ne znam zašto sam si to mislila ali osjećaj mi je rekao da je to tako točno.
Odjednom je netko sjeo pored mene i vratio me u pravi svijet a ne u moje misli.
"Hvala što si došla", rekao je Dejan i kimnula sam.
Odmah sam prešla na stvar:
"O čemu želiš razgovarati?"
"Ne znam. Samo sam te htio vidjeti i napokon opet čuti tvoj tihi predivan glas"
"Zar ti to stvarno?!"
"Da. Stvarno"
Pogledala sam ga i najrađe sam htjela ustati i otići doma ali nisam.
Sjedila sam pored bivšega dečka.
"Zbog toga što si ti uporno htjeo 'razgovarati' se sada Dominik jako ljuti na mene"
"Oprosti. Ne mogu ništa protiv što sam još lud za tobom. Što opet želim osjetiti tvoje mekane usne, što opet želim ležati pored tebe"
"Nemoguće je"
"Znam. Svijestan sam toga da ti imaš dijete i dečka"
"To dijete nije naše!", da to nisam odmah rekla valjda bih tamo puknula kao balon.
"Kako to misliš?"
"Znaš još moga bivšega dečka onog Lovra i Manuelu?"
"Da znam"
"Oni su dobili to dijete ali Manuela nije htjela pa je Vanesu potajno dala nama"
"Znači zove se Vanesa?"
"Da. Vanesica moja"
Samo je kimnuo i gledao na pod.
Onda se nasmijao i nešto kao 'Nije njegovo' tiho rekao.
"Što si rekao??", pitala sam i gledala ga.
Pogledao me i vidjela sam malo staha u njegovim očima.
"Ma ništa važno"
"Stvarno? Zašto si se onda nasmijao?"
"Nisi se nimalo promjenila odkad sam otišao", rekao je i počeo se smijati.
Meni ništa nije bilo jasno.
"Što to govoriš?"
"Ma mislim da si ostala znatiželjna kao prije"
"Znatiželjna?"
"Mhm"
"Ja nisam znatželjna"
"Aha a zašto si onda htjela znati zašto sam se smijao?"
"Samo sam pitala. To dugo ne znači da sam znatiželjna"
"Aha sigurno. Samo ne želiš priznati"
"Ja nikomu ništa ne trebam priznati!"
"Kako ti kažeš. Ali kada dođeš doma pitaj si najboljeg dečka na svijetu jesi li znatiželjna"
Polako je prešao sve granice i dosta mi je bilo svega.
"Možeš li me napokon pustiti na miru??"
Ustala sam i uzela torbicu.
Inače sam htjela krenuti ali primio me za rukav od moga sivoga kaputa.
"Čekaj još malo y/n"
"Zašto?? Da mi govoriš da sam znatiželjna?"
"Nee samo pričekaj i strpi se"
Ne znam zašto ali sjela sam natrag na klupicu i čekala ne znam što.
"Dosadno mi je", rekla sam i uzdahnula jer smo predugo čekali.
"Strpi se napokon"
"Ne mogu"
Počeo se smijati:
"Ti se ni mrvicu nisi promijenila"
Zakolutala sam očima i nemirno sjedila na klupici.
"Zar si uzbuđena?"
"Ne"
"Znam da jesi. Tebe je lako prečitati"
"Zašto me onda pitaš ako znaš?"
"Htio sam vidjeti hoćeš li mi lagati ili nećeš"
"Evo ti odgovara: Hoću jer te ne volim"
Odjednom mu je pao osmijeh sa lica a meni je to nekako bilo smiješno i malo sam se nasmijala.
"Smiješno ti je ha?"
"Pa malo da"
"Lijepo ti je vidjet slomljene ljude"
Ustao je.
"Onda nemoj moliti za oprost kada ćeš ti biti na mome mjestu", rekao je i otišao.
Zbunjeno sam ga gledala kako polako nestaje među ljudima i otišla sam prema autu.

Kada sam došla doma, je Vanesa sama ležala na kauču i spavala.
"Što radiš sama na kauču?", pitala sam je tiho.
'Gdje je Dominik?', zapitala sam onda samu sebe i gledala uokolo.
Otišla sam u kuhinju i nije ga bilo, te sam otišla gore i sve pregledala, ni tamo nije bio.
'Pa gdje je on?'
Uzela sam mobitel iz torbice i nazvala ga.
Nije se javio i probala sam drugi put.
Opet se nije javio.
'Treća sreća', sam si rekla i treći put nazvala.
Ni onda se nije javio.
Onda sam odlučila napisati mu poruku:

Y/N: Gdje si ti??

Naravno nije ni vidjeo ni odgovorio na poruku.
Otišla sam natrag dolje i u tom vremenu što je Vanesa spavala sam počistila kuhinju.
Odjednom sam dobila poruku.
Otvorila sam je i vidjela da je od Dominika:

D: Otišao sam sa prijateljima malo van jer mi je doma bilo dosadno.
Y/N: Zašto si onda ostavio Vanesu samu i nisi mi rekao da ideš ili barem napisao na papirić??
D: Mislio sam da ćeš brzo doći doma i nisam htjeo probuditi Vanesu
Y/N: Kako možeš ostaviti 2 mjesečnu bebu samo kod kuće??!
D: Pa spavala je i ti si se brzo vratila
Y/N: Jesi li poludio?! Mogla se probuditi i pasti sa kauča i nešto si napraviti!
D: Ali nije vidiš da je sve u redu. Sada me pusti da se malo družim sa drugarima.
Y/N: Neću te pustiti na miru dok mi ne objasniš zašto si je ostavio samu!!
Zar su ti drugari bitniji od vlastite kćeri??
D: Vanesa nije moja kćer!! Nije ni tvoja!
Y/N: Kako se možeš usuditi reći takvo što??
D: Rekao sam istinu! To dijete nije naše, nego od Manuele i Lovra!!

Ugasila sam mobitel i počela plakati.
'Kako je mogao takvo što reći?'
Mislim bila je istina ali nisam očekivala takvo što od njega.