A girl with lots of love

55.Dio

Kada smo Vanesa i ja došle kući, stavila sam ključ u bravu ali nije se dalo otključati.
Uzela sam ključ i pogledala ga, te sam ga stavila natrag u bravu. Ništa.
"Ha?", pitala sam se i pogledala Vanesu koja je spavala u mojem naručju.
Pokušala sam još jednom i opet ništa.
Misleći sam pogledala u zrak i onda pozvonila.
Lupila sam po vratima i malo glasnije pitala:
"Halo?! Jel' netko unutra??"
Ali nitko nije odgovorio, ni otvorio vrata.
Okrenula sam se i stavila Vanesu u topli auto da joj ne bude hladno.
Onda sam opet pokušala otključati ali opet nije uspjelo.
Naslonila sam se na vrata i sjela na pod.
Onda sam pokrila lice rukama i počela plakati.
Nisam znala zašto, ali plakalo mi se.
Odjednom me netko primio za rame.
"Sve u redu?", pitala me ta osoba i dignula sam glavu.
Kada sam vidjela Joška, obrisala sam suze.
Pružio mi je ruku i ustala sam.
"Sve u redu?", pitao me još jednom i tužno me gledao.
Kimnula sam i otišla kod auta.
"Što se dogodilo?", pitao me i stao pokraj mene.
"Ništa. Sve je u redu"
Uzela sam Vanesu iz auta i krenula prema vratima.
"Ne izgledaš tako"
Ignorirala sam Joška i još jednom pokušala otključati vrata.
Naravno, opet nije išlo.
"Ne žele se otključati!", rekla sam i opet su mi suze letjele iz očiju.
"Dobro je.", rekao je Joško i zagrlio me "Možete prespavati kod mene, ako ne možeš otključati vrata"
Opet sam izbrisala suze i kimnula.

"Hvala ti", rekla sam Jošku i stavila Vanesu na kauč.
"Nema na čemu"
Pogledala sam ga i lagano se nasmijala.
"Nešto si mi htjela reći"
"Što?"
"Ne znam prošli put si me pitala možemo li se vidjeti, jer mi moraš nešto reći i sada imamo vremena i sami smo"
"Ahaa da. Ne znam što sam ti htjela reći više hahahhahah"
"Wow hahahah"
Još smo malo razgovarali, te sam otišla spavati.

ANDREWOV POGLED:

"Gospodine", rekla je moja assistentica i lagano povukla rukav moje jakne.
"Što želiš Amelia?"
"Jedan kupac već dva mjeseca nije platio. Moramo poslati nekoga kod njega"
Izdahnuo sam, jer me već živciralo koliko ljudi kupuje drogu a ne plati.
"Ja ću ići. Samo mi reci tko je to napravio"
"Dragan", odgovorila mi je Amelia i sa raširenim očima sam je pogledao.
"Nisam to očekivao od njega"
"Jednom smo već poslali nekoga da mu prijeti ali danas mora platiti životom"
"Daj Amelia ne govori tako kao da si tek dva dana tu pa ne znaš kakav proces imamo"
Pogledala je na pod i otišla u skladište.
"Izvolite", rekla je i pružila mi jedan novi pištolj.
Uzeo sam ga i krenuo iz tvornice.

Na putu do Dragana, sam vidjeo y/n kako se šetala sam Joškom i Vanesom.
Držali su se za ruke i ljuto sam ih pogledao.
Stavio sam crni auto na jedan parking i pratio ih.
Hodali su sporije od puža ali napokon su stali i sjeli na klupicu ispred parka.
Prisluškivao sam ih ali odjednom mi je mobitel zvonio.
"Što želiš Amelia??", pitao sam ljuto.
"Policija, brzo dođi u tvornicu! Moramo pobjeći!"
Brzo sam ustao i odbježao do auta.
Sjeo sam u auto i odmah krenuo u tvornicu.

Ispred tvornice je stajalo par policajaca i brzo sam se nekamo sakrio.
Izvadio sam mobitel iz džepa i nazvao assistenticu.
"Gdje ste??"
"Uhvatili su nas. Mogli smo spasiti par droga ali dugo ne sve"
"Fuck, Amelia! Niste li mogli bolje paziti??"
"Oprostite šefe"
"Za to ćeš mi platiti! Sad mi reci kamo ste stavili ovo što ste uspjeli spasiti"
"U malom skrivenom skladištu"
"Pa kako da dođem onamo kada su svugdje policajci"
"Ne znam"
Poklopio sam Ameliji i ljuto bacio mobitel, koji mi je y/n kupila za rođendan, na suvozačevo sjedalo.
'Ubit ću te', rekao sam si u mislima i izašao iz auta.
Nekako sam uspjeo ući u tvornicu i brzo sam se sakrio jer je policija bila već unutra.
Pogledao sam na pod i razmišljao.
Smislio sam jedan plan gdje ću se sakriti iza policijskog auta i onda odbježati u skriveno skladište po ostalu drogu.
Ustao sam i odbježao iza auta, te sam čekao da se svi policajci okrenu i onda sam odbježao u skladište.
Tamo sam se zaključao i izbroio koliko ih imamo.
Još je samo deset ostalo i ljuto sam ih stavljao u vreću koju sam pronašao unutra.
Polako sam otključao vrata i izašao.
Opet sam se sakrio iza auta i čekao da se svi okrenu.
Te sam odbježao do moga auta i pobjegao.
Napokon.

Ali nisam htio još spasiti radnike nego sam krenuo do Dragana.
Morao sam ga naučiti lekciju.

Kada sam došao do njegove kuće sam napunio pištolj.
Te sam provalio vrata i ušao unutra.
Dragan je odmah ustao iz kauča i došao do mene.
"Dobar dan šefe", rekao je sa malim smiješkom, "Što vas dovodi ovamo?"
Uzeo sam pištolj i stavio ga Draganu na čelo.
"Što to izvodite??", pitao me prestrašeno.
"Zašto dva mjeseca nisi platio jebenu drogu?", pitao sam ljuto ali ipak smireno.
Raširio je oči i otišao par koraka unatrag.
"Ja..ja..platio...sam"
"Nisi, nije mi Amelia bezveze danas to rekla!"
Polako je postajao blijedi kao zid i uzeo je jednu kovertu sa novcem.
"Iz...izvolite"
Bacio sam je na pod i gledao ga jako ljuto.
"Molim vas nemojte!! Imam obitelj!"
"Uvijek ista priča. Imam obitelj bla bla bla.
Misliš da me zanima imaš li ti obitelj ili ne kada mi dva mjeseca ne platiš??"
Povukao sam poištolji i ubio ga napokon.
Uzeo sam jednu maramicu i očistio pištolj od mojih otisaka iako sam imao rukavice.
Dragana sam ostavio na podu i stavio pištolj pokraj njega.