A girl with lots of love

15.Dio

Kada sam došla doma, sam htjela sa Lovrom to sve završiti.
Imala sam sve dokaze i počela sam ga tražiti.
Ali nigdje ga nije bilo. Svugdje sam pogledala ali stvarno ga nije bilo.
Hvala bogu sam imala aplikaciju, koja kaže gdje mu je mobitel.
Strijelica je kazala na najpoznatiji klub u ovom gradu.
"Što radi ondje?"
Strijelica se odjednom počela micati prema hotelu u blizini od kluba.
Na hotelu je stala i prestala se micati.
Odmah sam uzela ključeve od auta i vozila se prema hotelu.
Ispred hotela sam još jednom pogledala na aplikaciju i strijelica je još uvjek stajala na istom mjestu.
Ušla sam u hotel i čekala pred recepcijom.
"Izvolite", je rekao jedan čovjek.
"Je li možda u ovom hotelo netko po imenom Lovro Majer?"
"Samo da pogledam."
Listao je kroz neke papire i rekao:
"Da, soba 503."
"Puno hvala! Još jedno pitanje: na kojem katu je ta soba?"
"Na desetom katu, najbolje je da idete liftom. Kada dođete gore je sa desne strane."
"Hvala još jedanput!"
"Nema na čemu"
Otišla sam u lift i stisnula za deseti kat.
"Što on radi ovdje? Zar više ne želi živjeti u našoj kući?", zbog toga mišljenja sam skoro plakala.
Kada sam došla gore, sam krenula na desnu stranu.
"Soba 503", sam si rekla.
Čitala sam brojeve na vratima, i stala pred sobom ba kojoj je pisalo '503'.
Odjenom sam čula čudne zvokove sa sobe i Lovra koji je govorio:
"Volim te ljubavi, hvala bogu što nisam ostao sa y/n, nego je varam sa tobom!"
"I ja tebe volim, Lovriću moj!", to je bio Manuelin glas, to sam si bila 100% sigurna.
Bila sam šokrirana ali ušla sam ipak unutra i vidjela njih dvoje u krevetu.
Prvo me nisu primjetili te sam rekla:
"Znala sam!!", suze su mi počele teći i Lovro je ustao iz kreveta.
"Nije tako kako se čini, y/n!"
"Samo smo ti pripremali iznenađenje!", se Manuela umiješala.
"Goli?", sam puna suza pitala. Bilo mi je dosta svega i počela sam se derati:
"Gotovo je, Lovro! Čula sam sve i prečitala vaše poruke!!! Gotovo je!! OSTAVLJAM TE!"
Otišla sam očiju punih suza van i sjela u auto. Nekamo sam se vozila, ne znam kamo ali nikad se nisam htjela vratiti u ovu kuću.
Odlučila sam nazvati Andrewa.
Nije se javio.
"Sada kad te najviše trebam ti se ne javljaš?!", rekla sam u suzama.
Zakočila sam autom i stala sa strane ceste.
Pola sata nisam mogla prestati plakati i napokon me Andrew zvao.
"Bok, y/n! Oprosti što se nisam javio!"
"Molim te nemoj pitat, samo mi reći da si slobodan. Nisam dobro"
"Y/n dolazi odmah kod mene! Tu sam za tebe!"

Došla sam kod Andrewa i sve mu ispričala.
Tu noć sam prespala kod njega jer nisam imala snage otići u moju kuću.

Ujutro sam se oko 10 sati probudila. Kada sam ustala sam sjela pored Andrewa.
"Dobro jutro, kako si?", me on pitao.
"Dobro, malo me bole oči od plakanja."
"Vidi se, cjele su crvene."
"Znala sam."
"Ja mislim da će te to još više raztužiti ali moram ti nešto pokazati."
Pokazao mi je Lovrov story sa njim i Manuelom u kupaćem kostimu. Na storyu je pisalo 'Living the best life'
"Ja tu doma tugujem za njim, a on živi svoj najbolji život?!"
Opet sam počela plakati i Andrew me zagrlio. "Bit će sve dobro. Dobiti će on što je zaslužio!"
Cjeli dan sam ležala u krevetu, jela čokolade, sladolede i gledala Netflix.
Navečer smo onda ja i Andrew odlučili otići u onu kuću. Inače nisam htjela ići tamo ali još sam imala ključeve i stvari sam si isto morala uzeti.
Hvala bogu Lovro nije bio kući i bez problema sam uzela stvari i Lusi.
Napisala sam još jedan papirić i ostavila ga na stolu.

Dragi Lovro,
došla sam si samo po mačku i stvari da ti Manuelica ima više mjesta.
Tvoja bivša

Odnjeli smo stvari i Lusi u moju kuću, koju hvala bogu nisam prodala.
Andrew se odlučio prodati stan i par tjedana živjeti kod mene.