Pavel
Trosatna partija pokera za mene završi pobjedonosno. Trijumfalno ustanem od stola teži za još dvjesto tisuća funti i crni Lamborghini koji je založio Mark White, novostečeni milijarder koji još uvijek važe svaki penny. Naizgled samouvjeren ulog rezultirao je predajom ključeva u moje ruke. Poraz mu skupa sa znojem cijedi po licu, a kada se samo sjetim da je umjesto novog ljubimca promišljao založiti suprugu. Dobro da nije, ta žena daleko je od onog što se meni sviđa. Ostala četvorica koja i dalje sjede za pokeraškim stolom pristojno mi čestitaju, naoko dobro prihvaćajući debakl. Uostalom, svima nama bankovni računi skoro pa jednako teže. U ovoj igri i za našim stolom nije stvar u visini uloga nego moći koju nosi pobjednik. Osim za Marka. On je posebna priča, ali naučit će se već.
„Kuda misliš da si krenuo?" Samuel Mendes, predsjednik vrhovnog suda i moj unazad par godina dosta dobar prijatelj nagovara me da ostanem. Naravno da je neupoznat kuda žurim, naučio me život kako prijateljstvo ne nosi garanciju da te jednog dana taj isti prijatelj neće izdati. Svejedno je dragocjeno pored sebe imati osobu na tako bitnoj poziciji.
„Ako ostanem bacit ću vas na prosjački štap i ti to znaš." Lagano im zaprijetim, uz zajedljiv osmijeh koji mi uzvrate. Ovdje smo da trošimo, ulažemo, bogatimo se, gubimo i onda sve opet iznova jer je neprihvatljivo zaspati uz saznanje da si gubitnik, a ako si pobjednik pohlepa vapi novoj tituli, tako da shvaćam zašto mu se ne odlazi doma, ali mene čeka moj novi posao. Mene čekaju dvije djevojke koje je jučer gadno zastrašio Jakub, tako da nemam zadovoljene uvjete da ostanem nego žurim počistiti njegov nered. Naomi koja od prošlog mjeseca ovdje radi na mjestu djeliteljice, sakuplja karte i žetone također ne susprežući smijeh radi mojih riječi. Zakopčam gumb sakoa kojeg odjenem i uzimam sa stola čašu iz koje dokrajčim konjak. „Polako s njima, Naomi. Tek se uče."
„Bez brige, šefe." Namigne mi u prolazu dok se vraća na svoje mjesto uglavljena žamorom društva koje uz humor negoduje radi mog pozdrava.
Na putu do izlaza redom pozdravim i ostalo osoblje, pružim najzad ruku i biznismenima koji još nisu popili ni prvu jutarnju kavu, a već sjede za aparatima. Casino radi punom parom iako još nije ni podne, a moje bogatstvo time raste. Unatoč tome što sam uneređen najjačom glavoboljom upravo sam odigrao poker sa školovanim ljudima koji su izredali više diploma od Boga i svi od reda dolaze iz obitelji kojima nije bio problem poslati dijete na fakultet, a opet nisu imali šanse protiv mene koji jedva da sam završio srednju. Jer mene život nije mazio, mene je život gazio. Rano sam ostao siroče i mada su mi udomitelji bili probisvijet naučio sam uz njih više nego svi ostali po prestižnim školama i radi toga im hvala gdje god da sada jesu. Educiran sam spavati s jednim okom uvijek otvorenim jer sam rano spoznao da su oči moje najjače oružje i da ih nikada ne valja sklapati. Kao dijete bio sam prisiljen predvidjeti svaku batinu. Jako lako pročitam ljude i ono što planiraju, blefiranje je u mojim očima samo tuđi hendikep. Jer očima učimo i educiramo se bez prestižnih škola. Svaka batina koju sam dobio i svaku nesreću koju sam preživio, danas doživljavam kao najbolju lekciju života. Sa svoje trideset i dvije godine ja nisam ničiji nasljednik, sve sam zaradio sam. Neke stvari krvavo, a neke s užitkom.
Ključevi mog novog automobila zveckaju mi u rukama i naumim se njime vratiti na imanje. Dobacim ih dečku koji odjuri po Lamborghini i pozovem Jana da mu javim kako stižem, ali bezuspješno jer mi se ovaj ne javlja. Koju minutu poslije najnoviji model Lamborghinija koji još uvijek nije ni izašao na tržište svojim crnilom reže same zrake sunca radi čega mi bljesnu oči. Sjednem u njega i udahnem još uvijek tvornički miris, dok ustvari odugovlačim odlazak u tunel jer mi je žao u kakvim uvjetima držimo cure. Mobitel mi zavibrira u ruci jer mi Jan konačno uzvraća poziv.
„Upravo sam završio i stižem za pola sata." Kažem mu.
„Dobro. Morao sam otići ranije. Javio mi je da trebam prebaciti tri cure u skladište. Imaš pri ruci kemijsku?" Opustim kvačicu gasa i vadim rokovnik iz unutarnjeg džepa sakoa.
