Ten Days With My Devil/h.s./

96.Dio/Today Somebody Will Die/

''Jesi li to uistinu napravio?''

''Da.''

Nekoliko mjeseci kasnije...

Lola P.O.V.

Još 2 tjedna dok ovo maleno dijete u meni ne dođe na svijet. Nasmiješila sam se sebi u ogledalo.

Harry je dosta toga napravi u posljednjih mjesec dana. Uredio je sobicu za dijete, kupio krevetić i igračke te sve što je potrebno malenoj bebi.

Nikad nisam mislila da ću otkriti tu njegovu 'nježnu' stranu. Ali, izgleda da ipak jesam. I sretna sam zbog toga... Trenutno sam bila sama u stanu stalno gledajući preslatko uređenu sobicu.

Prekinulo me glasno udaranje o vrata. Znala sam da to sigurno nije bio Harry jer je on otišao prije par minuta.. Ali, ako to nije on tko bi mogla biti.

Nisam uopće razmišljala o tome da prvo pogledam kroz špijunku tko je, već sam samo otvorila vrata.

Ispred mene su se pojavile figure troje dosta snažnih muškaraca. Onaj koji je bio u sredini se nasmiješio i u sekundi me gurnuo sa strane. Leđima sam udarila o zid i izbacila zrak iz pluća. Uz moj kašalj se čulo zatvaranje i zaključavanje vrata.

''Koji k*rac se ovdje događa?!?''- jedva izgovaram i dalje intenzivno kašljući.

Njih trojica su me samo pogledali, očito ne namjeravajući dati mi odgovor.

Uplašena i zbunjena u isto vrijeme stajala sam nepomićno ne znajući što da napravim. Da probam vikati u pomoć? Ne, ionako me nitko ne bi čuo, zidovi i vrata su predebeli.. Ne mogu se tući s njima, ne bi imala šansu ni sa jednim od njih, a ne sa trojicom, još pogotovo trudna.

''Hah, znači to je ta cura o kojoj on stalno govori''- jedan od njih se nasmiješio i uhvatio mi krajeve kose prelazeći preko njih. Udarila sam ga po toj ruci i on ju je odmah sklonio. Iako znam da ga vjerojatno nije zaboljelo ni malo, barem me više ne dira.

''Ne brini, dobro ćemo se pobrinuti za tebe..''- drugi muškarac pored mene je rekao. Osjetila sam kako više ne stojim na istom mjestu te da me netko vuče prema naprijed.

Nisam znala što da radim, kako da se obranim.

U trenutku ruke su mi bile zavezane iza leđa užetom, isto tako i noge.

Bacili su me u kut sobe vezujući mi neku bijelu maramu oko usta.

Bila sam na rubu suza, uplašena i sama.

Uvijek sam mislila da ću se u ovakvim trenucima znati obraniti, ali izgleda da sam i ja samo jedna mala uplašena djevojčica koja čeka da ju netko spasi..barem tako uvijek bude.

Jedan od triju muškaraca je stavio stolicu pored mene i vrtio maleni džepni nožić u ruci.

''Today somebody will die.''-rekao je sklanjajući pogled.

________________________

Znam.. Znam.