Ten Days With My Devil/h.s./

44.Dio/Lies!/

Svijetlost me budi iz kratkotrajnog sna.Lijeno otvaram jedno po jedno oko i rastežem se.Noćas nisam uopće spavala,bolje rečeno razmišljala sam.O ničem posebnom samo nebitni događaji prolazili su mi glavom.Faks na kojem nisam bila i predugo kao ni Bell.Nema šanse da nas puste na završne ispite.I što onda,da padnem godinu?Ne,to si ne mogu dopustiti!Prije svega ovoga nekada sam zbilja sjela,učila i prolazila sa trojkom ili dvojkom.A i uostalom ne može me tu držati do kraja života.Morati ću kad tad otići.

Okrećem se na Harry-evu stranu i zatvorenim očima tražim njegovo tijelo.Ništa,njegova strana je prazna.Otvaram naglo oči i gledam sat na ormariću.Tek je pola osam,gdje je mogao otići!?Odgovor sam dobila na malom papiriću malo dalje jastuka.

*Otišao sam nešto podići,vračam se brzo.-H.xx*

Zavidim mu!On stalno negdje izlazi i ne vrača se satima.A ja moram tuliti po stanu i pitati se kako da provodim dane.

Podižem se s kreveta i tražim parket pod nogama.Toliko sam umorna,a ne mogu jednostavno zaspati.Komplicirana ja i moj jebeni mozak!

Nekim pijanim koracima odlazim u kuhinju.Svakim korakom koji napravim sve više osjetim peckanje u međunožju.

Kada se sjetim što smo sinoć radili ili zapravo što je on radio….Zgadim se sama sebi.

Zbilja me sramota samo se prisjećati toga.Iako je to kako on kaže 'normalno' meni nije!Uzimam mlijeko iz frižidera i sipam ga u čašu.Ispijam gutljaj i pogled mi bježi na prozor.Provirujem kroz njega i pogled zaključavam na telefonskoj govornici malo dalje od zgrade.To je savršena prilika da se javim Bell i pitam što se događa.Ali kako da izađem odavde?Ne znam ima li uopće rezervni ključ,ili bilo što da otvorim vrata.

Trčim u spavaću i za mnom ostaju lokve mlijeka koje mi se isipalo od velike navale adrenalina.

Nabacujem neku odjeću na sebe i oblačim bijele conversice koje nisu ni moje.Pored vrata gledam u zdjelicu u kojoj bi vidjela da ostavlja ključeve,ali nije tamo.Pogledom prelazim preko dnevne i velikom broju ladica.

''Mora biti u jednoj od tih….''-govorim sebi u bradu i krečem prema njima.

Otvaram ih bez imalo pažnje i nježnosti.Kopam po njima i pokušavam sebi dati nadu da je u jednoj od tih rezervni ključ.

Gluposti,gluposti i još gluposti,ali nigdje ključa.Hvatam se nervozno za glavu.Moram ga naći!Moram ga naći!Moram saznati što je s Liamom i razgovarati sa Bell.Ajde LOLA!Razmišljaj!Da si ti taj čupavac gdje bi stavila ključ?

Ruke mi se tresu i disanje počinje biti preveliko.Nevozna sam!Moram naći taj ključ prije nego li se on vrati!Uhmmm…možda ladice u spavaćoj!

Naglo otvaram drvena vrata i tražim ladice.Prva na meti mi je ona pored  kreveta.

Vučem okruglu stvar na njoj,rukama prolazim preko nje.Ali opet nije tu!

Ladice nasuprot kreveta!Iako je posve ne moguće da tamo stavi ključeve svejedno postoji šansa.Prva ladica sa njegovim boksericama i ujedno najveća ladica u stanu je prva koju otvaram.Bacam uredno složene Calvin Klein bokserice i u jednoj od njih osjetim grugu i metalnu stvar.Ključevi!Napokon!Tiho i sa smiješkom uzdišem i upućujem se prema hodniku.

Stavljam ključ u vrata i okrećem ga.Hvala Bogu pravi je!Hladan zrak iz hodnika zgrade prolazi cijelim mojim tijelom.Onaj isti hodnik u kojemu je prolazila djevojka sa modricama.

Trčim niz stube i tražim izlaz odavde.

Velika vrata pojavljuju se pred mojim nosom i ja ih sa trunčicom straha otvaram.

Pogledom tražim telefonsku govornicu.I napokon naišla sam na nju.Ubrzanim korakom idem do nje.Otvaram staklena vrata i gledam crnu stvarčicu koja visi na zidu.

Mali znak visi iznad nje.Čitam rečenicu napisanu velikim tiskanim slovima.

''Za poziv molimo ubacite 99 centi.''-o ne!Totalno sam zaboravila da ti pozivi koštaju.

Zavlačim ruku u crne farmerke i osjetim metal pod rukama.

''Molim te budi 99 centi!Molim te budi 99 centi!''-tiho ponavljam dok vadim kovanice .

Motam ih po ruci i brojim.

''85…90…97…99!''-u tom trenutku prevalio me je val sreće.Toliko sam bila zahvalna ovim farmericama….

Polako jednu po jednu ubacujem u telefon i vrtim Bellin broj.

''Hajde,javi se!''-par puta je zazvonilo,ali od nje ništa.Molim te samo se javi.

''Halo?''-javila se nesigurnim glasom.

''O hvala Bogu Bell!Lola je!''-odahnula sam kad sam čula prijateljski glas.

''LOLA!''-viknula je i doslovno mi skoro probila bubnjić.

''Pa gdje si ti dovraga?''-smirila je svoj glas pa upitala.

''Vjeruj mi Bell ne znam ni ja.Harry me doveo na neko mjesto i trenutno tu živim.''-spustila sam pogled i gledala beton ispod mojih nogu.Silno sam željela znati gdje se nalazim.

''S njim si?''-ljuto je rekla.

''Da,ali moram te pitati što je bilo s Liamom?!''-užurbano sam rekla tupkajaći noktima o plastiku.

''Lol kad ti ovo kažem moraš mi reći jeli to istina!''-nakon njenog odgovora dala sam joj jedno malo ''Ok.''

''Zayn i ja smo se ujutro vratili po moje stvari pošto je bilo vrijeme da idemo natrag u NY.Ušli smo u sobu i zatekli Liama u lokvi krvi.Zatim smo ga odveli u bolnicu i policija ga je ispitivala što se dogodilo.Rekao je da je neki dečko imena Harry uletio u sobu i vikao na tebe da pođeš s njim,a Liam te htijeo zaštiti.U tom trenutku ga je Harry napao i istukao skoro na smrt.Usput je rekao da te oteo i sada policija traga za vama dvoje.NY je pun oglasa na kojima je tvoja slika i pitanje 'Jeste li možda vidjeli ovu djevojku?'.''-ukočila sam se na mjestu od njenih riječi.Liam je jako slagao i sada policija traga za Harry-em i za mnom.O Bože milijun komplikacija!

''Bell slušaj me to nije istina!Nemam puno vremena pa ću ti reći samo ovo:Liam me pokušao silovati!''-rekla sam prisjećajući se te noći.Val suza mi je došao na oči.

''Molim vas ubacite 99 centi!''-robotski glas prekinuo je razgovor.