Ten Days With My Devil/h.s./

40.Dio/I'm not Okay.../

Pjesme za ovaj nastavak:Cher Lloyd-Human

Vozimo se već otprilike dva sata.Ne mogu se ni na ništa usredotočiti,pogled mi je negdje daleko…

Tišina prevladava u autu i jedino što se čuje je naše disanje.Vozač svake sekunde pogleda u nas sa sumljivim pogledom.Naslonjena sam na Harry-evo rame i buljim u neku točku.

Kosom prčkam po licu i pokušavam prikriti modrice.Možda nije bila najbolja ideja da ga ostavimo onako na podu,ali nismo imali izbora.Ionako će ujutro doći Bell i skloniti ga,nekako.

''Stigli smo!''-čovjek je prekinuo tišinu.Harry je izašao i lagano zatvorio vrata.Taman da i ja napravim isto,zaustavio me je tihi šapat.

''Jeli vam to on učinio?''-stavila sam pogled na njega.

''Nije,ne brinite.''-poklonila sam mu mali smiješak .Klimnuo je glavom i ja sam izašla van.

Harry me čekao vani i iza njega sam mogla vidjeti neku zgradu.Svijetla su na više katova bila upaljena.

''Gdje smo?''-približila sam mu se i promatrala visoku zgradu.

''Ovo će nam biti smještaj na neko vrijeme.''-primio me za ruku i vodio do ulaza.

Stojimo pred staklenim vratima.Harry vadi ključeve iz džepa i otvara ih.

Ulazimo u hladan hodnik obojen žutom bojom.Red stepenica je pred nama.

Koračam njima polako i od mojih koraka se čuje zveckanje.

Nemam više snage ovo je bilo i previše stepenica.Otvaram usta sa željom da kažem da se malo odmorimo.On otvara smeđa vrata i pokazuje mi rukom da uđem.

Lijepo uređen stančić,veličine taman za nas dvoje.

Pogledom ga razgledavam,mala kuhinjica,dnevna,kupatilo i spavaća.

''Idem se….um otuširati.''-govorim mu i krećem do kupatila.

Ulazim unutra i zaključavam se.Ne zato jer mu ne vjerujem,zapravo to je razlog.Jer me on svakim danom sve više i više iznenađuje.

Skidam odjeću sa sebe i puštam vodu.

Voda je samo bila buka da se ne čuje moje plakanje.Legla sam na hladne pločice i sklupčala se.Suze su same od sebe izlazile i nisam ih mogla,a ni htjela zaustaviti.

Toliko toga mi se nakupilo i jednostavno nisam to mogla više držati u sebi.

Iako Liam nije napravio oni što je namjeravao svejedno imam osjećaj da je.Osjećam se iskorišteno na neki način.

Samo zamišljam scenarij u kojemu Harry nije uletio unutra i maknuo ga sa mene.

Što bi u tom trenutku napravila…Pa vjerojatno ništa jer se nisam mogla boriti.Jedan dio mene je rekao da jednostavno odustanem jer više nije vrijedno borbe i da ću dobiti još udarca.

Dok je trunčica mene htjela naći izlaz odavde.

/Harry P.O.V/

Sjedim u dnevno,i prčkam nešto na mobitel.Lol već pola sata ne uzlazi iz kupatila.

''Lol?''-voda i dalje snažno udara,ali ništa od nje.

Hvatam kvaku i pokušavam otvoriti vrata.Jebiga zaključala ih je…

''Lol,otvori!''-naređujem i snažno kucam….Opet ništa.

Nekoliko sam ju puta pokušao dozvati,ali svaki put nema  odgovora.

Nema šanse da samo stojim tu i ne radim ništa.

Par udarca i vrata su bila razvaljena.

Lol leži na podu u doljnjem rublju i plaće.Brzo sam došao do nje.

''L što to radiš,prehladiti ćeš se?!''-klečim pored nje i gledam kako su joj oči crvene.

''Briga me!''-tiho govori kroz suze.Hvatam ju za ramena i podižem.Noge joj drhte.Isuse Kriste…..što da radim sada?Znam koji je razlog ovome i boli me što sam uopće izabrao opciju da odem.

''Smiri se!''-vičem i tresem ju.Moram ju nekako izvući iz ovog stanja.

Hladna je na dodir i blijeda.

Uzeo sam ju u naručje i odnio do spavaće.Nježno polegao na krevet i prekrio dekom.

Približio sam se njenom licu i promatrao uplakane oči.

''L,što se dogodilo?''-šapćem i napokon njen pogled završava na meni.

''Ne mogu više…''