CRNA SLIKA

456 46 2
                                    

Dok sam odlazio primjetio sam da neŠto nije uredu sa njom,ali nisam ništa poduzimao.Otključao sam auto,i otišao.Jako sam se brinuo za nju,nešto se događalo,ali nisam znao šta.

Bila je u redu sve dok nismo stigli u Grčku.Prvo je nije bilo 2 dana i odjednom se pojavi tužna,drugačija,odjednom joj nisam mogao prići kao prije,kao da se ogradila od spoljašnjeg svijeta,bila je poput tvrđave.Vozio sam se do menadžera,rekao je da je nešto bitno u pitanju i morao sam doći.Razljutio me jer ipak znate šta je njegov poziv učinio,ali nema veze šta je bilo bilo je.Na putu do hotela nisam mogao prestati razmišljati o Emy,stvarno sam se brinuo i shvatio sam da moram nesto poduzeti.

Odlučio sam da ju nazovem.Uzeo sam telefon i vidjeo sam da sam imao propušteni poziv od Emy.Samo sam počeo da pomišljam na najgore.Sigurno se nešto desilo.

Nazvao sam ju.Zvonilo je i zvonilo,ali ona se nije javljala.Ponovo sam ju nazvao i ponovno isto,ne odgovara na moj poziv.Nakon nekoliko poziva počela se javljati sekretarica.

Ostavio sam poruku:Emy molim te javi se,jako se brinem,moramo razgovarati,nazovi me.Ostavio sam još nekoiko poruka.I nakon nekoliko desetina poziva odlučio sam da odustanem.

Mozda je odlučila da se odmori i ugasila je telefon.I ja vjerovatno previše paničarim.Ne znam,možda vama izgleda da sam se prebrzo vezao za neku djevojku koju uopće i ne poznajem i odjednom smo zajedno.Jeste čudno je,ali izgleda da je to ljubav.Ne mogu se opirati,treba se prepustiti.Stigao sam u hotel.Prije nego sam ušao za svaki slučaj sam ponovno pokušao nazvati Emy,ali i dalje nista.Otišao sam na recepciju i rekli su mi da me svi čekaju u restoranu.Krenuo sam u restoran i na putu do tamo

nikako se nisam mogao smiriti.I dalje sam ju pokušao nazvati....Kada sam ušao u restoran Louis mi je mahnuo i rekao da dođem.Sjeo sam i pozdravio ih.

Menadžer je počeo galamiti na mene.Povisivao je na mene ton sve više i više,a ja sam samo šutio jer nikako nisam bio raspoložen za svadđu.Moj telefon je počeo zvoniti.

Radosno sam uzviknuo Emyno ime i jako mi je bilo drago što me zove.Krenuo sam da se javim i menadžer mi je uzeo telefon iz ruke.Rekao je da je više dosta mojih poziva,

i da mu je dosta mojih razgovora sa Emy i da mu je dosta te djevojke jer nam ona samo donos neke probleme.Stalno je bolesna i rekao je da je čudna.

Sada mi je bilo dosta.Telefon je ponvno zazvonio.Krenuo je ponovno da prekine poziv,ali ja sam jako udario rukama o sto da su se svi u restoranu uplašili.Rekao sam mu:

Da se nisi usudio da to učiniš,ja ju volim,uredu jeste li sada shvatili,ja ju jako volim i sve ću dati za nju,ona mi je najbitnija i zato ako to učinis ako prekineš

taj poziv gotov si,završio si sa svojim životom.Svi su u mene gledali čudno,ljuto,a decki su se iznenadili kada sam rekao da sam zaljubljen.Niall je jednom,jako tiho izgovorio:

A Sarah???Svima sam rekao da sjednu i da je sve uredu.Odmjeravali su me ,ali nije me bilo briga.Telefon je prestao zvoniti.Oteo sam ga iz njegove ruke veoma ljuto i ponovno nazvao Emy.Zvonilo je zvonilo i napokon je netko rekao Halo.Čuo sam neki muški glas.U pozadini su se čuli neki zvukovi,ali nisam mogao shvatiti šta je to.

Odmah sam upitao tko je to,šta radiš sa Emynim telefonom,šta si joj ucinio.Nisam mu dao da dođe do riječi.Nekako me je uspio smiriti.Ponovno sam ga,ali lijepo upitao tko je on

Rekao je da je on policajac.Kada sam to cuo skočio sam.Ponovo su se svi trznuli.Šta se desilo-upitao sam.Počeo sam paničariti.Policajac je u nekoj žurbi rekao da je vlasnica telefona u bolnici i da je u teškom stanju i ako nekoga poznajemo da hitno dođe.Prekinuo je vezu.Kada sam spustio slušalicu odmah sam poceo trčati ka izlazu bez ikakvog razmisljanja.Nisam uspio dečkima ni reći šta se desio,ali kao da je njih i briga za mene i Emy.Brzo sam sjeo u auto i krenuo prema bolnici.Vozio sam veoma brzo.

Jako sam se brinuo.Sta se desilo mi je nen stop bilo u glavi.Sigurno je sebi nesto ucinila,sigurno,ali zbog cega.Sve sam vise ubrzavao.Nisam ni razmisljao kao vozim.

Kako sam sizao pred bolnicu pokusavao sam usporiti,ali nije islo.Kocio sam,ali nisam mogao da stanem.Vidio sam bolnicu,ali i dalje sam vozio isto brzinom,nisam usporavao.

Vidjeo sam da se necu mocu zaustaviti i kao ne bih udario u bolnicu pokusao sam skrenuti,ali nije islo.Sve je otkazalo.Nista u autu nije radilo.Odjednom sam osjetio udar.

Veoma jako udar,buka i odjednom nesto se prelijevalo po mom tijelu.Vidio sam krv i osjecao veoma jaku bol.Sve mi je bilo mutno.Vidio se samo neki dim i culi su se vrisci.

Moja vrata su se otvorila i netko me je pita kako se sojecam,da li sam dobro.Nisam odgovarao,nisam mogao.Bol me je sve jece i jace stezala,nisam vise mogao izdrzati.

Iznijeli su me iz auta.Ispred mene je bilo gomilu glava i odjednom crna slika.Vise nisam vidio ni taj dim,ni te glave vec samo crmo.S tom crnom slikom nestala je i bol.

Sada vise nista nisam osjecao ....


Sorry zbog greski i UZIVAJTE


Our Story /COMPLETED\Donde viven las historias. Descúbrelo ahora