Zar jednom profesoru treba knjiga?!

390 20 2
                                    

UTORAK

-Alis... - kaže Aliksandra.
- Da? 
- Da li možeš da kažeš profesoru istorije da nas ne pita danas?
- Zašto misliš da bi on mene slušao? - kažem i smejem se zločesto.
- Pa...Znaš... Ti ideš na takmičenje. I on misli da si najbolja ...

Ne mogu da poverujem da to govori. Samo sam se blago nasmejala,ali... Moje srce je ipak počelo brže da kuca na njene reči.

- Ne, ne, mislim da ne mogu -  kažem joj i zauzimam svoje mesto. Ona me gleda razočarano. Čak i da je stvarno to što kaže, nikad ga to ne bih pitala. Baš me briga za te budale! Svi treba da imaju jedinice!!!

Čudno mi je što ne sedim u prvoj klupi. Elisa većinom zauzme to mesto za nas, ali... Danas ju je prestigla Tija. Ona inače sedi sa Aliksandrom, a ja sa Elisom. Sad sedimo u drugoj klupi u drugom redu. Kao da je to, uopšte, bitno...

Onda ulazi i profesor. Ne mogu da poverujem kako izgleda! Jaknu je samo prebacio preko ramena, tako da izgleda kao (kraljevski) plašt! Jao,jao. Umislio je da je nekakav kralj!! Baš je kreten...

Prevrćem očima kad ga vidim, ali ipak ne mogu da se suzdržim i... Osmeh mi se pojavljuje na licu. Kreten!

- Alis, jesi li videla one testove?- pita me Majk.
- Da,da. I uradila sam ih.
- Imaš li ih sada kod sebe?
- Da, imam - kažem i vadim testove iz torbe.
- Eto, ti si uvek tako odgovorna -  kaže mi i namiguje mi.
To je mi je izmamilo osmeh na lice.
Svi nas gledaju nekako čudno, sa mržnjom u očima; naročito Nikolas...

- Pa, hajde onda da vidimo šta si to uradila. Donesi stolicu i sedi ovde- govori mi Majk.
Ukočila sam se kad je to rekao. Da sednem pored njega?! Oh, to nije baš dobra ideja,kad su sve ove budale ovde.

Ustajem polako iz klupe (Elisa me čudno gleda) i uzimam stolicu. Sporo idem i sedam pored njega...

- Izvadi testove.
Uradila sam šta mi je rekao.
- Imaš li nešto što ti nije jasno?
- Pa obeležila sam ta pitanja koja nisam znala...
Uzima testove iz moje ruke i počinje da pregleda.
- Jako dobro si ovo uradila. Pogledaj i ti još jednom, pa mi reci šta nisi znala.

- Na primer ovo: "Reformaciju je započeo Martin Luter, uticajni propovednik i profesor teologije u_________, koji je ustao 1517.godine protiv prodaje oproštajnica".
- I šta tu nisi znala?
- Pa gde je on predavao teologiju?!
- Aha. Pa... Nisam ni ja baš siguran. Znaš da je u Vitembergu objavio onih 95 teza, zar ne? Ali ne znam da li je tamo i predavao. Ostavimo to za kasnije. Pređi na nešto drugo.

- Pa...
Onda opet uzima test iz moje ruke i gleda.
- Ovo znaš, zar ne?
Vidim da pokazuje neka pitanja koja nisam uradila.
- Da znam, samo... Samo nisam imala strpljenja da to sve pišem - kažem i nekako nelagodno se nasmejem.
- U redu...

- Da li se Vartolomejska noć desila u Parizu? - pitam ga.
- Da, da. Jeste.
- A ovo: "Rat koji se vodi u okviru jedne države i jednog naroda, naziva se_________"
- Građanski rat.
O, bože! Koja sam ja glupača! Pa zar ovoga nisam mogla da setim?! Sad sigurno misli da ne znam ništa...

- Mhmm... Revolucije 1848.g. su mimoišle Englesku, Rusiju i Tursku, tačno ili netačno?
- Nisam čuo pitanje... - kaže i opet uzima test.
- To je 18.pitanje.
- Kakva je ovo glupost? Lajoš Košut nije osnovao "Mladu Italiju"! Zar vam nisam pričao da je to osnovao Macini?!
- Šta? - tiho sam pitala.
- Oh, izvini. Pa ti si dobro uradila... Nisam video da je to pitanje tačno-netačno... Tačno si uradila, to je netačno...  A tačno je i ovo da je revolucija mimoišla te tri države.
Opet mi vraća test.

-Još nešto? - pita me.
- Da, ovo u vezi sa ujedinjenjem Italije.
Uzima test.
- Ovo 31.pitanje?
- Da.
- Ne razumem šta oni ovde traže. Teritorije ili godine? Pa pogledaj...
Pošto je test bio kod njega, morala sam da se primaknem. Tako čudno se osećam u njegovoj blizini... Ne mogu da razmišljam normalno!
- Da, da... Ni ja ne razumem...
- Pa hajde onda da idemo postepeno. Daj mi olovku.

Ustajem sa stolice i idem do svoje klupe. Uzela sam olovku i dala mu je. On ju je nekako čudno uzeo, pa mu je ispala. Htela sam da je dohvatim, ali se ipak sam snašao.  Haha, tako je trapavBaš kao...JA!

- Hajde da vidimo to - kaže i neki sjaj mu se pojavljuje u očima. A onda otvara knjigu! Zar jednom profesoru treba knjiga?
- Prvo je Lombardija, zar ne? Pa onda.... Parma, Modena i Toskana. I Bolonja. Za Veneciju znam da je na kraju. I poslednji, naravno, Rim -  kaže mi nekako nesigurno.
Ne mogu da verujem da priča kao da nagađa! Pa to mogu i ja...
- Je li tako? - pita Majk.
- Da, da... - kažem nimalo sigurno. Pa neću valjda profesora ispravljati!
On se smeje jer vidi da nisam sigurna. I ja se smejem...

Onda gledam šta je sve napisao. Ima tako čudan rukopis. Nije ni lep, a nije ni ružan... Ali zašto je pisao ćirilicom, kad sam ja sve napisala latinicom?!

- Je li to sve? - pita me.
- Da, mislim da  jeste.
- Pa eto, pošto nema ništa više... Ti uči, pa ćemo videti šta će biti. Sad je još i teže jer imaš da učiš iz više knjiga...
- ŠTA?!
- Pa treba da učiš iz više knjiga jer može da bude iz bilo koje. Neka ti neko sad dâ neku drugu knjigu ako ima.

Majkl dolazi i donosi mi knjigu. Potom dolazi i Elisa
(imamo dve Elise. Ovo je jedna druga)
Zahvaljujujem im se.
A onda je i zvonilo...

Ovo je bio prilično dobar čas. Samo što ne znam kako ću stići da sve naučim iz drugih knjiga do nedelje!  A Majk je, inače bio veoma zanimljiv...

🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠
Jadna Alis! Ima toliko da uči. Hoće li sve stići? Majk je bio veoma dobar ovaj čas. Neka tako i ostane. Haha!😂

Sledeće poglavlje donosi nova iznenađenja... 😘
🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠🌠

Zabranjeno voće je uvek slatko (student/teacher relationship) Where stories live. Discover now