Mi

392 21 2
                                    

Posvećeno sasava_cura. Njeni divni komentari me uvek inspirišu! 😂

****

Izašla sam iz škole vesela i opuštena. Test sam uradila sjajno! Jako sam zadovoljna! Možda osvojim čak prvo mesto...Tražila sam mamu pogledom, ali nisam mogla da je nađem. Gde je ona?! O, bože!!!

Videla sam mamu... I videla sam... Neku osobu u crnom kako razgovora sa njom! Nemoguće! Nemoguće! Nemoguće!
Srce je opet počelo nenormalno da kuca. Zakopala sam se u mestu i nisam mogla da se pomerim; nisam mogla da dišem. A onda je sve to nestalo i pojavila se sreća, olakšanje i... uzbuđenje? O, bože, ja sam potpuno poludela!

Nekako sam se pokrenula. Koraci su mi bili spori i teški. Došla sam blizu njih... Pa to je stvarno Majk!!!

- Alis... - izgovorio je moje ime nekim mirnim, lakim glasom.
Podigla sam glavu i pogledala ga pravo u oči. A onda... Onda je sve nestalo, izgubila sam se u tim zelenim očima. Nisam mogla da dišem od uzbuđenja! Osetila sam kao da se sve oko mene vrti...

- Alis? - pozvala me je mama.
Njen glas me je vratio u realnost.
Oboje sam ih pogledala i široko se nasmejala. Osetila sam se lako kao da lebdim...

Onda sam iznenađeno pogledala Majka. Otkud on ovde? Mama je videla kako ga gledam, pa je rekla :
- Kad je videla da niste došli, jako se razočarala. Pitala se gde ste...-
Majk me je začuđeno pogledao. Pretpostavljam da to nije očekivao da čuje. Nasmejao se i neki sjaj mu se pojavio u očima.
- Pa ja sam bio u školi. Razgovarao sam sa drugim profesorima- odgovorio je on.

A ja... Ja sam skoro pala od nervoze! Ne mogu da verujem da je moja majka to rekla. Ukočila sam se na njene reči. Onda se Majk nasmejao i... potpuno sam pocrvenela! Što je najgore, uzvratila sam mu osmeh! Zašto se smejem? Toliko me je bio iznervirao i razočarao, a sad se osmehujemo jedno drugom?!

- Kako si uradila? Šta misliš da si pogrešila? - pitao je.
Šta mislim da sam pogrešila?! Pa ne mislim ništa. Valjda sam sve dobro uradila! Bože, tako je luckast! Kakvo mu je to glupo pitanje?!
- Ja... Sve je bilo lako. I mislim da sam sve dobro uradila - osmenula sam se.
Izgledao je iznenađeno i zadovoljno.

- Pa ima li nešto što nije bilo jasno? - pitao je Majk.
- Vladar Habzburške monarhije kad je ukinuta Pećka patrijaršija bila je Marija Terezija, zar ne? - nesigurno sam rekla.
- Nisam siguran. Mislim da nije...
Uplašeno sam ga pogledala. Nemoguće da sam pogrešila!
- Ali... Ali Marija Terezija je vladala od 1740. do 1780,a Pećka patrijaršija je ukinuta 1776.godine...
Opet me je iznenađeno gledao.

- Ako ti tako kažeš... Ja više ne mogu ni da pamtim sve te godine. Samo vekove pamtim,jer vremenom se dodaje sve više i više godina. Prosto ne može sve to da se zapamti. Još kad se pogubim u svim tim godinama... - stidljivo je rekao.
Ja sam se nasmejala na te njegove reči.
- Tačno tako, u pravu ste. Ne može sve to da se zapamti - ubacila se moja majka. Ma daj, i nije tako teško pamtiti godine. Meni to super ide!

- Još nešto? - upitao je Majk.
- Istočno pitanje se odnosi na opstanak Osmanskog carstava na Balkanu i podelu njegovih teritorija?
- Da, da - veselo se osmehnuo. - Grčka je prva dobila nezavisnost na Balkanskom poluostrvu, zar ne?
- Da, 1830, sećaš se?
- Naravno.
- Još nešto?
- Ne, ostalo je u redu. Prilično sam sigurna da sam sve ostalo dobro uradila.
- Alis je odlična u svemu. Danas je bila i na takmičenju iz biologije - rekla je moja majka.
Samo sam prevrnula očima.
- Pa nije trebalo to da radi. Nikad ne treba birati dva predmeta. Previše je to. Uvek izaberi samo jedno - ozbiljno je rekao.
- U pravu ste. Eto, odustajem od biologije - lagano sam rekla.

- I kasnije na fakultetu ćeš morati da izabereš neku oblast. Mada ja znam da ćeš ti uspeti u tome. Samo što se nikad ne smeš svađati sa profesorima... - rekao je nekim tajanstvenim glasom.
Pa on to aludira na moju 'svađu' sa profesorom fizičkog! Ne mogu da verujem da to kaže baš sad! Baš danas!
Umesto da se radujem zbog dobro određenog testa, ja treba da razmišljam o toj gluposti. Eh, Majk, baš si morao to da kažeš!

- Naravno da se ne sme svađati sa profesorima. - rekla je mama.
Onda je on pričao kako je na fakultetu surovo i da se moram boriti sama za sebe. To me malo uplašilo i iznenadilo. Oni su pričali o fakultetu, ali sam se ja isključila iz razgovora jer mi to nije bilo zanimljivo.

Iako je razgovarao sa mojom majkom, stalno je gledao u mene. Hmm???

Počela je da pada i kiša. Gleda kako kapi kiše ostavljaju trag na njegovoj crnoj jakni. Potpuno sam se izgubila gledajući ga...
- Alis? - čula sam mu glas.
-Da?
- Hoćemo li da vidimo rešenja testova ? - pitao me je tihim glasom.
Hoćemo li? Hoćemo... li... Mi? Mi?! Mi?! Naravno, hoću sve što podrazumeva to 'MI'!
- Naravno.
O, bože, o čemu sam ja razmišljala?!

Otišli smo da vidimo, ali smo ubrzo shvatili da nema rešenja za moj razred.
- Izgleda da nisu postavili još rešenja - promrmljao je.
Vratili smo se do moje majke.
- Još nema rešenja - obavestio ju je.
Onda smo se svi pogledali. Već je vreme da idemo. I tako smo dugo pričali... Kiša je počela da pada još jače...
- Doviđenja - rekla je moja majka.
- Doviđenja - nasmejao se on.
- Doviđenja - šapnula sam misterioznim glasom.
On mi je namignuo.

Još jednom sam se okrenula preko ramena da ga vidim. Stajao je na kiši... lepši nego ikad!

Žao mi je što sam pomislila  da je Majk izdajnik,ali...
To takmičenje mi veoma znači i ne bih volela da prođe bez njega! I.. Ne mogu da verujem koliko se promenilo moje mišljenje o njemu. On i nije tako loš. Zapravo...


💗💗💗💗💗💗💗💗💗💗💗

Izgleda da je ovo takmičenje bilo prekretnica u Alisinom životu. Prvo je mislila je Majk izdajnik, a onda... Sve se menja! Nadam se da vam se svidelo ovo poglavlje!😘

💗💗💗💗💗💗💗💗💗💗💗

Vote!
Comment!
Ly! ♥

Zabranjeno voće je uvek slatko (student/teacher relationship) Where stories live. Discover now