Chapter 13

147 17 17
                                    

"Skaj: održavanje i funkcionisanje "-trepti na ekranu mog kontrolora.

-To zvuči zanimljivo. - čujem muški glas negde iza sebe.

Okrećem se preko ramena,ali tamo nema nikoga, dugi školski hodnik je potpuno prazan sve dok Tira ne dolazi njime do mene.

-Upravo sam se setila. -govori.

-Čega? Zašto je škola prazna? Zar ne idemo na lekciju? -

-Na koga mi liči onaj dečak. -

-O čemu pričaš?-pitam lomeći zlatni pečat sa elegantnog pisma a onda ga više ne vidim jer se svetla gase pa dižem pogled tražeći Tiru.

-Na tebe. - čujem da govori pa požurim za njenim glasom ali me nešto udara u bok, skoro me obarajući sa nogu.

Zastajem, okrećući se u tami pre nego što se gurkanje ponovi. Sa olakšanjem se nasmejem tek tada shvatajući da je to Airon koji opušteno šeta pored mene ulicom.

Onda usledi vrisak, svuda oko nas ,izobličen  i odjekne jednom, pa još jednom.

Airon zastaje i pogleda me zbunjeno, a meni panika steže grudi te potrčim koliko me noge  nose.

-Kiti! -njegov glas je sve dalje ,odaljavam se od njega ne mareći za to.

-To je Koru! -viče moj glas iako sam sigurna da ja to ne izgovaram- Povredili su ga!-

Sad trčim između polica a Randin trči ispred mene.

-. . .Gospođice Nebeska? - govori mi preko ramena pre nego što zastaje imitirajuci pozu statue.

-Trojica, a?-govori Lušan okrećući se ka meni i nasmeje mi se čudno da bi mu Ender prišao i spustio ruku na njegovo rame. Drugu ruku spušta na Orinovo ne skidajući pogled sa mene.

-Ukoliko ih ne budeš ubedila u istinitost te priče, ljutila se ti ili ne, brišemo im pamćenje. -

-Airon me nikad neće zaboraviti. -govorim prkosno  pre nego što spuštam pogled na pitanja iz ankete.

Biram da odgovorim na poslednje : "Hoćemo li se viđati pre toga?" a onda pružam kontrolor Agale, koja mi se nasmeje bez znaka prepoznavanja na licu.

-Ti si Nebeska. -govori kad Frak staje iza nje i pruža ruku , okrećući dlan ka meni.

-Previše pametna.- dodaje on a zelena svetlost bljesne izlazeći iz njegove šake, zaslepljuje me na nekoliko trenutaka.

Osećam kako se ispravljam i ustajem dok mi se vid izoštrava, pa spuštam pogled na malu staklenu epruvetu koji stiskam u ruci.

-Nikad pre nisam vadila krv.- govorim dok otvaram dlan, nekoliko trenutka posmatrajući tamnu tečnost u njoj, pa se blago mrštim.- Ili beše jesam? -

A onda neko glasno zalupa na vrata iza mene.

*

Trepnem nekoliko puta, a onda još nekoliko čisto da budem sigurna da je ono u šta gledam plafon moje sobe.

Delovi sna mi se i dalje vrte po glavi, i ne mogu da ih se otresem iako pokušavam.

-Ojebemti! -viknem jer neko zalupa na vrata moje sobe tako da se naglo ispravljam u krevetu.

A onda shvatam da me je to i probudilo.

-Kiti? -čuje se Aironov zabrinuti glas ispred vrata.

Protrljam lice nekoliko puta dok se teturam ka njima.

-Koliko je sati? -mumlam otvarajući ih i puštajući ga u sobu da bih se odmah okrenula i vratila do kreveta.

Sedam na njega i još jednom protrljam lice umorno, u ponovljenom pokušaju da se otresem sna.

Aetera : Ja, NebeskaWhere stories live. Discover now