ZABRANJENA LJUBAV📝

3.

"Znaš,prijatelju da te volim kao brata,ali ne moraš toliko slinit za mojom sestrom. I sam znam da je lijepa,ali skuliraj se. Još prije pola sata si cvilio kako te Irena ostavila,a sada ovo?!"

On je se blago zacrvenio i nasmiješio kada sam spomenuo sestru.

"Zvone,moram ti priznat da je Tea mnogo ljepša,nego što sam je zamišljao. Uvijek si je spominjao,al nikada je nisi pokazivao. Sad znam zašto je toliko kriješ od nas."

"Ona je jako divna osoba. Ne govorim to samo zbog toga što mi je sestra. Ali s njom treba biti jako oprezan,zato sam je skrivao od svih. Proživjela je nestoe jako ružno i želim učiniti sve da to zaboravi."

"Jako mi je žao zbog toga. Nikada mi to nisi pričao. Što joj se dogodilo?"

"Toma,znaš da si mi poput brata,ali to ti stvarno ne mogu reći. Tea,ako ikada bude spremna o toj temi pričati,sama će ti reći. Jer poznajem je, i samo čudo je što se tako odmah otovrila,za nju,potpuno nepoznatoj osobi."

"Ok! Pazit ću na nju,kao da mi je sestra. Neću dopustiti da joj se opet išta ružno dogodi. Molim te,povedi je sutra na našu uobičajenu kavu. A sad moram ići. Hvala ti na svemu!"

"Znaš da sam uvijek tu za tebe. Ništa ne brini. Tea je sama rekla da ima tu neka posebna,samo za tebe."

Ispratio sam Tomu i otišao u sobu. Razmišljao sam o Teinim riječima Tomi. Iskreno se nadam da je ona ta cura. Bili bi divni zajedno,ali znam da se ona još uvijek boji. Ipak,znam da ožiljci nisu još dobro zacijelili. Svašta je proživjela sa samo 16 godina,a ja nisam bio uz nju kada joj je bilo najteže. To si nikada neću oprostiti.

*********

Tea p.o.v.

Pet ujutro je. Sjedim na prozoru i promatram kako sviće zora,sunce kao da izlazi iz mora. Zašto sam ovako rano budna? Probudila sam se prije neka dva sata i ne mogu više zaspati. Ružna sjećanja me i dalje proganjaju. Iako je prošlo skoro dvije godine od tog strašnog događaja i dalje me je strah. Ne mogu ponekad noćima zaspati,jer me proganja to sve. Ovaj put sam se probudila oblivena hladnim znojem. Sanjala sam točno taj ružni trenutak,ali ovaj put i to lice i glas,koji već dvije godine pokušavam izbiti iz glave. Mislim da nikada nikome neću moći više vjerovati.
Rano je,a znam da Zvone u 9 ide van. Odlučila sam mu napraviti iznenađenje. Svakako nisam više mogla zaspati pa sam odlučila napraviti doručak. Do 8 sati,stol je već bio prepun,a sve Zvonina najdraža jela: od palačinki pa sve do maminih tradicionalnih jela. Otišla sam se istuširati i obući. Ušla sam u Zvoninu sobu da ga probudim,a on je spavao kao beba. Bio je presladak,da mi ga je čak bilo žao buditi. Ali morala sam.

"Braco,žao mi je,ali moram te probuditi. Zakasniti ćeš!"

"Joj,sister,već sam budan. Neki fini mirisi su me probudili."

"Hah..pa ustaj onda i istraži koji su to fini mirisi. Sve te čeka u kuhinji!"

Otišla sam u kuhinju i pričekala Zvonu. Kada je došao,bio je šokiran.

"Seke,pa gdje su gosti. Kome ovoliko hrane?"

"Dragi,znaš i sam koliko te volim. Ovo sve je za tebe,a ako hoćeš poslije treninga pozovi dečke na doručak."

"Pa naravno da ih zovem,ovdje ima toliko hrane,da bi nas dvoje mogli bar tri dana živjeti. Sve je tako predivno,kao da je i mama tu. Hvala ti ljepotice moja. A sad uzmi stvari i idemo."

"Gdje idemo. Mislim da sam bila jasna što se tiče shoppinga. Stvarno ništa mi ne treba."

"Koliko god bi te volio razmaziti,znam da je nemoguće. Idemo na kavu s dečkima!"

"Ne! Znaš i sam da ne volim muško društvo. Sve ono me još uvijek boli. Nemogu,žao mi je stvarno,Zvone!"

"Tea,obećajem da ti se ništa neće dogoditi kada sam s tobom. Molim te,ne možeš ostatak života tako provesti. Samo ovaj put,meni za ljubav. A ako ti se ne svidi,samo mi reci i vraćam te doma...na ništa te neću tjerati!"

"Ne znam stvarno. Znaš da se bojim. Noćas sam se probudila u suzama,još uvijek imam noćne more zbog svega."

"Molim te,radi mene. Obećajem,dečki su super,a ako te netko krivo pogleda,bolje mu je da bježi,jer ću ga polomiti. Još si nisam oprostio što nisan bio uz tebe kad ti je bilo najteže. Hajde,i Toma će biti tamo. Rekao je da ne dolazim bez tebe!"

"Uredu,pridobio si me. I molim te,nemoj sebe kriviti zbog toga niti se više gristi..volim te unatoč svemu,najviše. I znam da bi ga zadavio golim rukama da si mogao."

Zagrlio me je snažno,onako kako samo on zna te smo krenuli. Dečki su nas čekali na rivi,u uobičajenom kafiću. No,umjesto velikoe društva koje sam očekivala,tu je bio samo Toma. Kada me je vidio odmah se nasmiješio te je prišao i jako me zagrlio.

"Ćao,ljepotice. Hvala ti za ono sinoć. Pomogla si mi puno."

"Toma,gdje su ostali dečki?" - Zvone ga je odmah upitao.

"Ne brini,dolaze uskoro. Javili su da će malo kasniti. Moraju nešto obaviti."

"Ok. Tea,moram nešto obaviti,tu u dućanu. Ostani s Tomom na 10 minuta,molim te!"

Samo sam odmahivala glavom. Ne želim ostati sama s njim. Još ga ne poznajem i ne vjerujem mu. Kako mogu vjerovati osobi koju poznajem jedan dan,kada me je osoba koju sam poznavala cijeli život toliko povrijedila?

"Zvone,ništa ne brini paziti ću je kao kap vode na dlanu. Ništa joj se neće dogoditi." -rekao je Toma.

Zvone p.o.v

Toliko mi je laknulo kada sam čuo Tomine riječi. Znam da nemam brige kada je Tea s njim. Iskreno se nadam da će mu dati šansu,on je zaista divan dečko. Ajme meni,pretvaram se u naše roditelje. Ušao sam u zlatarnu po ogrlicu koju sam naručio samo za Teu. Bila je divna i znao sam da će joj se svidjeti. Oduvijek je voljela taj stari rimski stil. Dolazio sam prema kafiću,a s njima je bio jedan dečko. Nisam ga poznavao,a znam da to nisu ni Frane,a ni Deni. Približio sam im se i vidio Teu u suzama. Kada je tako vidim srce mi se cijepa.

"Što se ovdje događa? Zašto plačeš,princezo moja?"