ZABRANJENA LJUBAV📝

4.

Tea p.o.v

Opet se pojavio. Samo želi da mi uništi život. Sjedim tu s Tomom i sva se tresem. Suze mi klize niz lice,ali ja ih više i ne osjećam. Bojim se da će mi opet nešto učiniti.

"Ti si obična kučka. Već dvije godine bježiš od mene. I gdje si pobjegla? Ovom ovdje? A šta ti on može,pa to je obično dijete!" - zaderao je se i pokazao na Tomu.

Toliko me je bilo stid,da bih najradije propala u zemlju od sramote. A onda je dalje nastavio s uvredama.

"Možda sam uzeo ono što mi pripada i sada to izgubio. Ali znaj da ću te opet imati."

Toma ga je pošao udariti,ali sam ga zaustavila. Znam koliko je Boris opasan i može mu nešto napraviti. Ponovno se približio meni,te ne uhvatio za lice i šapnuo mi.

"Ti i tvoje tijelo pripadate samo meni. Vratit ću se po to jednoga dana. Kunem ti se!"

Odjednom se Zvone stvorio iza njega i proderao se te ga udario šakom u facu.

"Miči te šape s nje. Da te više nisam vidio u njenoj blizini ili ću te sastaviti sa zemljom!" - izderao se na Borisa te ga otjerao.

Sjeo je pored mene i nježno me zagrlio. Počeo je svojim palčevima prelaziti preko mojih obraza skupljajući suze,koje više ni ne osjećam. Imala sam osjećaj kao da tako sjedimo satima. Ja nepomična poput kamena. U tolikom šoku.
Odjednom sam samo začula brata kako mi tiho govori.

"Ništa ne brini. Sve je prošlo. Sada si na sigurnom. Gle,Toma i ja smo uz tebe. Ništa ti se neće dogoditi."

Samo sam kimala glavom,jer znam kada je Zvone uz mene,da se ruše i svjetovi,ništa mi neće biti.

"Toma javi dečkima da se vidimo na treningu. Ne želim da vide Teu ovakvu. A,uostalom i mi moramo brzo poći na stadion."

"Zvone,ti moraš na trening. Mene odvezi kući,što ću tamo biti jedina djevojka?!"

"A nema šanse. Ne puštam te samu doma. Znam što si u stanju učiniti,tako da zaboravi to. Ideš s nama i da nisam čuo nikakvu raspravu!"

"Tea,Zvone je upravu. Hajde s nama. Biti ćemo s tobom stalno,a nakon treninga provesti ćemo dan skupa,i raditi ćemo sve što ti želiš. Molim te,samo se nemoj izolirati od nas." - Toma me je pogledao onim svojim toplim očima iz kojih je isijavala tolika ljubav i zaštita da sam morala popustiti.

"Uredu,ali ne ostavljate me samu."

"Ništa ti ne brini. Već znamo tko će te paziti dok smo na treningu." - kada je Zvone to rekao,on i Toma su se samo pogledali i zagonetno nasmiješili.

Sve mi je to i čudno,ali i smiješno,koliko brinu za mene. Ali nisam htjela ništa propitivati,nego sam samo čekala kada ćemo doći na trening.

Došli smo na najljepši stadion na svijetu,na Poljudsku ljepoticu. Kada me je Zvone upoznao s osobom koja će me čuvati,malo je falilo da se počnem smijati. Pa njih dvojica stvarno nisu normalna,a što sam drugo mogla i očekivati od njih. Ostavili su me s trenerom. I sada da ja smetam čovjeku koji momčad mora pripremiti za važne utakmice. Ma i nisu baš važne,to su sve pripremne utakmice,ali ipak,ne mogu sad ja još njemu smetati. Ali ne,izgovor mog brata je bio, Carrillo je izvrstan trener,ali i otac,može on to sve odraditi bez problema. Uostalom,ja ću mu kao pomoći,jer ipak sam par godina trenirala nogomet. I onda,ako izgube pripremnu,ja ću biti kriva. A igraju je ni više ni manje,nego protiv Dinama. I sama sam se čudila,odakle Dinamo i Hajduk da skupa igraju pripremnu,ali eto neka nova politika,da najbolji klub i najglumljeniji odmjere snage,bez ikakvih uloga,da se stvarno dokaže tko je uistinu najbolji. Stvarno mi je bilo zabavno s njima ma treningu,zaboravila sam na sve ružno što se dogodilo. Svi dečki su se prema meni odlično ponašali,a Carrillo poput pravog oca. Bio je toliko brižan prema meni,a dečke je toliko izgnjavio na treningu,da sigurno dobivaju tekmu.
Nakon treninga pričekala sam Zvonu,koji će povesti dečke doma poslije treninga. Još uvijek me je stid Tome koji je sve one grozote čuo. Nadam se da će to sve zaboraviti. Od stida ga ne mogu pogledati ni u oči.
Došli smo u stan,s nama su bili,osim Tome,i Frane,Deni i Niksi. Postavila sam im doručak da jedu,a ja sam otišla u sobu. U sebi sam osjećala toliki stid,gorčinu i mržnju prema sebi zbog svoje prošlosti.

Zvone p.o.v

Čim je se Tea povukla u sobu,odmah me je bilo strah da nešto sebi ne učini. Onda,kada se ono dogodilo,danima nije izlazila iz sobe. Bila je u depresiji,i toliko na rubu da sam joj iz očiju mogao pročitati koliko želi umrijeti od stida. Ali,srećom nije sebi ništa učinila. Ne bi preživio da je sebi naudila. Toliko je volim da bi život dao za nju.

"Dečki,samo vi uživajte. Eto me za par minuta,samo da provjerim kako je Tea."

Toma me je odmah zabrinuto pogledao. Poslije ću mu dopustiti da i on razgovara s Teom. Možda mu se otvori i ispriča sve.
Pokucao sam na vrata njene sobe,ali sve što sam čuo bio je plač. Odmah sam ušao,ne čekavši više ni sekunde.
Samo sam je zagrlio i mazio po kosi.

"Ljepotice moja,molim te ne plači više. Srce mi se cijepa kad te ovakvu gledam. Sve je uredu. On,ako ti se još jednom slučajno obrati,vjeruj mi,ubit ću ga golim rukama!"

Počela se malo smirivati,ali se i dalje tresla. Željela mi je nešto reći,ali nije mogla doći do zraka uopće. Jadnica moja,tako je mlada,svašta već prošla. Ne mogu nikako shvatiti tu osobu koja će tako povrijediti jednu 16-ogodišnjaku. Tako nevino,mlado biće,koja mu je toliko vjerovala,tako iskoristiti i povrijediti.

Napokon se smirila,a onda me je nježno pogledala,očima punim tuge i stida. Tiho mi je prošaputala.

"Brate,sve me boli. Želim umrijeti,stid me je svih,a pogotovo Tome,on sada zna bar pola priče."

Kada je to rekla netko je pokucao na vrata.

A.n

Drage moje,ispričavam se na pogreškama u prošlom dijelu. Nadam se da vam se priča sviđa,i ovaj novi zaplet. A i dobili ste nagovještaj skorašnjeg pojavljivanja glavne zvijezde ove priče. Ostavite vote⭐, komentar...

Voli vas,vaša icequeen1912❤