Njih dvoje su različiti svjetovi!
Ona,mlada,lijepa Dalmatinka. Cura koja bi život dala za Hajduka.
On,mlad,zgodan,želja svih djevojaka. Ali ima jednu manu- igrač je Dinama.
Hoće li ono što treperi njima u srcima,onaj sjaj u očima kada se pogledaju,p...
Na krevetu je stajala velika bijela kutija s mašnom. Čudno. Danas mi nije ni rođendan niti išta bitno. Tko bi mi ovo poslao. Sigurno je Zvone. Ali zbog čega? Otvorila sam kutiju,a u njoj se nalazila predivna lila haljina. Oduševljena sam. Sigurno je bila jako skupa,jer znam da je ovo haljina poznate dizajnerice s nedavnog Tjedna mode u New Yorku. Ubit ću brata,što je tolike novce trošio na ovo. A tada mi je iz kutije ispalo malo pisamce.
Draga Nadam se da ti se sviđa haljina. Kada sam je vidio znao sam da je za tebe. Volio bih da je obučeš u subotu.
Ok,sada sam skroz zbunjena. Ovo nije Zvone,uvjerena sam u to. Pa ne bi mi ostavljao pisma,živimo u istoj kući. Ovo je sigurno Marko. Kako divno od njega. Baš kada sam mu mislila napisati poruku da je haljina predivna i da ga jedva čekam vidjeti,sjetila sam se da on u srijedu odlazi. Tko bi ovo mogao biti? Samo se nadam da onaj gad opet nije došao u moj život. Ujutro ću razgovarati s bratom. Sigurno nešto zna. Napokon sam otišla spavati. Samo sam razmišljala o Marku i ovom predivnom danu. Nakon svega što mi se dogodilo s Borisom,nisam vjerovala da ću se ikada ponovno zaljubiti. Ali izgleda da je Marko uspio ukrasti moje srce.
Marko p.o.v
Došao sam u hotel s ogromnim smiješkom na licu. Još uvijek mislim da sanjam ovo sve što se danas dogodilo. Ne mogu vjerovati da je stvarno izašla sa mnom i da smo proveli toliko vremena zajedno. Meni se činilo kao da smo samo par minuta bili zajedno,ali zapravo bilo je pola dana. S njom mi vrijeme tako brzo prolazi. Zaboravim na sve,pa čak i na to da se za dva dana moram vratiti u Torino. Kako ću se sada rastati od nje? Već sada mi fali. Još uvijek na sebi osjećam njen miris,miris vanilije. I te njene meke,crvene usne. Mogao bih je ljubiti satima i ni tada se ne bih zasitio njenih poljubaca. Samo je bio dovoljan jedan pogled u te njene predivne zelene oči i bilo je gotovo. Zavolio sam je. I znam da je ona ta. A danas dok se onako smijala,još više mi se uvukla u srce,ako je to uopće moguće.
"Kretenu,čemu taj kez?" -joj ovaj Rog me već lagano počinje živcirati. Lik mora znati baš sve,a do sutra će to i pola momčadi znati. Ali da bar samo Dinama. Znat će to i u Juveu i u Napoliju. Kolika je on baba.
"Daj,Rogonja,kaj si tak glup. Kaj ne vidiš,garant je smuvao onu malu. I jel dobra kao što izgleda?"
Ovo me je strašno razljutilo. Pa odakle mu pravo da tak priča o njoj.
"Ćora,koji si ti kreten. Pileći mozgu,odakle ti pravo da tako pričaš o njoj?" - pošao sam ga udariti jer me toliko naljutio,a onda je Rog započeo.
"A kaj,mala nije dala,ha?"
"Koji si ti idiot!"
Lupio sam ga šakom posred one njegove glupe face. Samo da mu maknem taj glupi cerek s lica. Ne vjerujem koje idiote ja imam za prijatelje.
"Kako vas nije stid tako pričati o njoj. Ona je nešto najljepše što mi se dogodilo. Ona je poput anđela."
"Aw,naš mali Pic se zaljubio." -rekla su obojica u isto vrijeme i pukla su se opet smijati.
"Jesam,priznajem. Od prvog trena od kada sam je vidio. Uvukla mi se pod kožu."
"A da se ona nije uvukla Bašiću u krevet?"
"Rog,idiote! Kak možeš tako pričati o njoj. Uopće je ni ne poznaješ!"
"Pa što drugo da mislim. Kad je tak mlada,18 joj je,kaj ne,a već obavlja tak važne stvari za klub. A s obzirom kak je Bašić gleda,ziher ga je smuvala."
"Vas dvojica ste najveći idioti koje znam. Da ste malo više bili prisebni na večeri,shvatili bi da je ona Tea Kožulj. Je li vam to prezime išta govori?"
"Jebote,Rog,pa ona je udata za Kožulja,a vara ga s Bašićem!"
"Ćora,pileći mozgu. Ona mu je sestra! Uopće ne znam zakaj raspravljam s vama,pa mozak vam je na razini dječjeg vrtića."
Samo sam legao i mislio na nju. Mog Anđela. Želim s njom provesti svaki trenutak do kraja života. Ljudi će misliti da sam lud,jer poznajemo se tako kratko,ali imam osjećaj kao da je znam cijeli život.
Zvone p.o.v
Čujem je kako otključava vrata. Pogledam na sat i vidim da je skoro 1 sat. S kim se ona skita do ovih doba. Nema puno prijatelja u Splitu. To su uglavnom dečki i ja,te njihove djevojke. Ali nijedna od njih nije u gradu trenutno. Nažalost,znam i da nije s Tomom,jer je bio sa mnom i dečkima na treningu. Sutra idem u inspekciju. Moram saznati s kim se iskrada po pola dana. Samo se nadam da nije Pjaca. Vidio sam kako ju gleda,i neću mu dozvoliti da joj se približi. Sutra ću sve saznati. Jer sigurno će se opet vidjeti. Pratit ću je,ako treba. Ali neću dozvoliti da je opet netko povrijedi. Jednom sam pogriješio i još uvijek se kajem zbog toga. Ja sam kriv što je uopće završila s Borisom. Kad se samo sjetim tog gada,krv mi proključa. Dođe mi da ga zadavim golim rukama. Da ga gledam kako pati,kako se guši u vlastitoj krvi,jer takav gad kao on to i zaslužuje. Sporu i bolnu smrt. Osvetit ću mu se za svaku njenu suzu,za svaki put kada se pokušala ubiti. Za svaku neprospavanu noć koju je provela u strahu zbog njega. Sve će to doći na naplatu jednog dana. Baka je uvijek govorila Sve se vraća,sve se plaća. Ali prije toga svega,moram smisliti način kako da Tea oprosti Tomi. On toliko pati zbog nje,ne mogu ga više ni gledati ni slušati.
Tea p.o.v
Ulazim u predivnu raskošnu prostoriju,prepunu cvijeća. Na sebi imam dugu čipkanu haljinu,osjećam se kao princeza iz neke bajke. Prilazim sredini prostorije,a tamo se nalazi moj princ. Moj Marko. Na licu ima onaj svoj divni osmijeh. A ovo odijelo mu tako divno stoji. Najradije bih mu ga odmah sada skinula,ali nažalost nismo sami. Uzima me za ruku,a tada violine započinju svirati našu pjesmu. Kao da mi dušu miluju. Imam osjećaj kao da ću se svaki tren rastopiti pod njegovim pogledom. Približi mi se te spoji naše usne u jedan nježni poljubac. Te mi na uho tiho šapne.
"Volim te! Više od života,Anđele moj!"
"I ja tebe,ljubavi moja!"
Ni ne primjećujem da su violine već odavno prestale svirati. A tada se Marko spustio i kleknuo pred mene.
"Ljubavi moja,hoćeš li mi učiniti tu čast i napraviti me još više sretnim nego sada. Hoćeš li prihvatiti ovaj prsten kao znak moje ljubavi,udaj se za mene Tea?!"
Osjećala sam kako mi suze teku niz lice,ali ništa mi nije moglo izbrisati taj ogromni osmijeh s lica.
"Da,da,daaa...ljubavi,volim te!"
Stavio je predivni prsten na moju ruku i uzeo me u naručje te strasno poljubio. U tom poljupcu sam osjetila sve ono da znam da ovo nije san. Bio je pun ljubavi,strasti i požude.
Odveo me je van gdje smo sjedili okruženi svijećama.Samo smo se promatrali,smješkali i ljubili.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
A onda smo se polako prepustili nježnostima. Znala sam od prvog trena kad sam ga vidjela da je on taj.
A.n.
Jedan kraći dosadni nastavak. Ostavite vote i komm.
