Darovi Elemenata

11. poglavlje

Buljenje u strop je bila jedna od zanimacija koja je ispunjavala Dalentine dane koje je provodila zatvorena u prostoriji. Nije više smjela ići Risu u posjete niti je smjela primati posjete, tako da je ovih tri dana bila sama sa svojim mislima.

Ležala je na krevetu i podigla ruku, dobro se skoncentrirala i malo otvorila poklopac u svojim mislima. Na vrhu prsta joj je počeo plesati mali plamen, a to joj je izmamilo osmijeh na lice. Ova tri dana je pokušavala dovesti svoje moći u red i pokušati nešto napraviti s njima, a sada je konačno vatra zapalila samo njen prst umjesto cijele ruke. Sa malo više živosti, sjela je na krevet gledajući maleni plamen na vršku prsta i vrtila ga u krug. Iz stisnute šake je ispružila još jedan prst, a zatim se i on zapalio.

Svaki put sve više i više samopouzdanija, zapalila je četiri prsta, ali kada je došla do zadnjeg, cijeli joj se dlan opet zapalio.

Bijesno je uzdahnula i treskom zatvorila poklopac u mislima i stisnula šaku, a plamen se ugasio. Barem je mogla ugasiti plamen, a to je isto nešto.

Ustala se sa kreveta i počela šetati u krug jer joj je dojadilo ležati. Prstima je prelazila preko hladnih zidova, a tada joj je došla ideja. Što ako može projicirati samo toplinu kroz svoje ruke bez da se zapale? To bi bila dobra vježba, iako je već sada znala da će biti neuspješna, ali vrijedi probati.

Zatvorila je oči i prizivala toplinu u svoje dlanove, osjećala ju je i začuđujuće, nije bilo teško ju dovesti. Osjećala je toplinu u svom tijelu i osjećala je da je ona sad dio nje, samo mora naučiti upravljati njome, kao da uči hodati. Otvorila je jedno oko i vidjela da su joj ruke bile crvene, ali bez vatre. Prislonila ih je na zidove da vidi može li ih zagrijati, znala je da je to bilo glupo, ali morala se nekako zabaviti, pa čak i ako je to bilo grijanje kamenih zidova.

"Ono što čovjek sve radi kada mu je dosadno." promrmljala je i nasmijala se.

"Razumijem te." čula je poznati glas iza sebe i prestrašeno odskočila od zida te su joj se dlanovi zapalili. Nije ni primijetila kada su se vrata otvorila, a kamoli kada je Ris ušao.

"Prestrašio si me! Koliko dugo tu stojiš? I što radiš ovdje?"

"Prvo bi mogla ugasiti tu svoju vatru, dok ovako mašeš rukama ne osjećam se pretjerano sigurno." rekao je gledajući u njene dlanove koji su još gorili, zaboravila je na to.

"Vježbala sam malo." zatvorila je dlanove, a vatra se ugasila, a prostoriju je ponovno progutala tama.

"Gospođa Jalaf je dozvolila posjete, a pošto si ti posjetila mene prvi dan, odlučio sam ja tebe. Stvarno je bilo dosadno."

"Upravo sam pokušavala zagrijati zidove, vjeruj mi, znam." nasmijali su se.

"Dakle možemo izaći iz prostorije?" pitala je uzbuđeno i sjela na krevet.

"Wow, okej, zar sam ti toliko nedostajao?" pitao je kada ga je povukla na krevet zajedno s njom.

"Ne vidim ti lice, ali prilično sam siguran da si crvena kao rajčica u ovom trenutku." bio je u pravu, a zbog toga se još više zacrvenila.

"Ne nisam." promrmljala je i zaklonila obraze iako je znala da ih ne može vidjeti.

Zatim je osjetila kako su mu ruke hladne i kako miče njene ruke sa njenih obraza i stavlja svoje. Približio joj se toliko da je osjetila njegov dah.

"Zašto su ti obrazi onda tako vrući?" šapnuo je i nasmijao se te odmaknuo.

"Cijela sam vruća ako nisi primijetio."

"Da, da, goriš." opet se zacrvenila od dvosmislenosti njegovih riječi te je opet začula njegov zvonki smijeh.

"Dalenta, doslovno osjećam toplinu koja izgara iz tebe do ovdje."