Darovi Elemenata

33. poglavlje

(a/n; ovo sam napisala u novom poglavlju, nadam se da neće više biti problema)

Dalenta i Ris su pokucali, a glasovi unutar prostorije su odmah utihnuli.

''Naprijed!'' čuli su glas gospođe Jalaf te su kročili u njen kabinet, bila je crvena u licu, vjerojatno od ljutnje, a ni gospodin Adonis nije bio ravnodušan. Međutim, čim ih je gospođa Jalaf ugledala lice joj se smekšalo i ponudila im je da sjednu.

''Odlučili smo, pristajemo.'' Ris je odmah prešao na stvar, a gospodin Adonis i gospođa Jalaf su ih zbunjeno pogledali.

''Čuli smo vaš razgovor.'' ubacila se Dalenta, nije bilo potrebe da govore kako nisu čuli. ''Ako je život cijelog Elemestea u našim rukama, onda smo za.''

Gospođa Jalaf se namrštila.

''Ne možemo tražiti takvo nešto od vas... Adonis! Ne možemo ih tražiti da se prestanu družiti!'' ljutito ga je pogledala.

''Na njima je zaključna odluka, ako su oni ovako odlučili onda neka tako bude.'' slegnuo je ramenima iako se vidjelo da mu nije svejedno.

''Ali...'' počela je, ali je onda ušutjela i sjela na stolicu. ''Dobro, jeste li sigurni u to? Ako ćemo ovo napraviti kako se spada ne smijete se više uopće družiti, pokušajte se ne dotaknuti, ne znamo još uvijek je li ključ u fizičkom dodiru ili nešto drugo.''

''Gospođo Jalaf, možete li nam onda uopće reći o čemu se radi? Otpočetka?'' Ris je upitao, gospodin Adonis je potvrdno klimnuo gospođi Jalaf.

''Zapravo, nismo ni mi u potpunosti sigurni... Čula sam da se ovo već dogodilo, ne znam kada, ne znam kako, vjerojatno na isti način kao i sada, ali znam jedno, a to je da, što god smo oslobodili, nije dobro. Navodno, jednom davno, stvoren je Elemol sa moćima svih četiri elemenata, snažan, trebao je uvoditi ravnotežu i biti nešto poput Elementskog boga, ali - naravno - njemu to nije bilo dosta.

Znate kako to ide, okrenuo se protiv svih i skupio sljedbenike, tako je nastala suprotna strana. Nakon nekog vremena su uspjeli, ne znam kako, uspavati tog Elemola pod uvjetom da će se probuditi samo ako se dva suprotna elementa spoje jer tu leži njegova moć, u spoju elemenata. Poslije toga slijede četiri faze koje su već počele, potresi - zemlja, snažni vjetrovi - zrak i sad ova kiša - voda. Ne smijemo dopustiti da nastupi zadnja faza, vatra, ne samo zato što bi se taj Elemol mogao probuditi već bi ta vatra mogla spaliti cijeli Elemeste.''

Ris i Dalenta su napeto slušali dok je gospođa Jalaf pričala, a kada je stala, Dalenta je bila u šoku.

''Mi... Mi smo t-to oslobodili?'' zamucala je i spustila pogled na ruke.

Ris je krenuo da ju primi za ruku, ali naglo se zaustavio i povukao ruku. Sa time je gotovo.

Gospođa Jalaf je primijetila njegov nagli pokret te ga je žalosno pogledala.

''Mene ovo boli jednako kao i vas, vjerujte mi.'' rekla je suosjećajno, a Dalenta je podignula pogled.

''Ako ovako možda možemo spasiti Elemeste, onda ne dolazi u obzir razmišljanje.'' progovorila je.

''Ne smijete ovo nikome reći, ne želimo podizati paniku, reći ćemo svim profesorima što se događa i da vas ni u kojem slučaju ne smiju staviti zajedno za rad ili u klupu. Ne smijete ovo reći ni svojim najboljim prijateljima, jasno?'' gospođa Jalaf je podignula obrvu i pogledala ih, a oni su klimnuli.

''Dobro, Dalenta, ti ćeš sada imati predavanje sa drugim Elemolom vode jer nam je to sada potrebno kako bismo te naučili stvoriti toplinski štit.''

''Tko će biti sa mnom?'' Dalenta ju je pitala.

''Nayla Ponchikov, ide sa tobom na predavanje, zar ne?'' Dalenti je ovo bio prvi put da je čula Naylino prezime pa zbog toga isprva nije ni znala o kome gospođa Jalaf govori, a kad je shvatila već je zaboravila njeno prezime. Bilo je očigledno rusko i teško za izgovoriti, nije imala pojma kako je to gospođi Jalaf pošlo za rukom.