SARAH ✔

Suze

Spustila sam torbu na pod u sobi i otrcala u kupaonicu, polijevala sam lice hladnom vodom da se smirim.
Pogledala sam u zrcalo i gledala u tu zenu!
Sto sam duze stajala i gledala to sam se vise zgrazala sama nad sobom.
Zena duge tamnosmedje kose, i plavih ociju, upalog lica i tamnih podocnjaka.
Kriste! Pa ja sam kost i koza!
Ja sam hodajuci mrtvac!

Nekad nasmijana i sretna, danas tuzna, pretuzna!

Jos sam u svojoj glavi vrtila film da sam prije par sata porodila zenu. Prvi put, prvi porod u nikakvim uvjetima! I tamo sasvim neka  nepoznata zena je nadjenula moje ime svome djetetu!
"Sarah!"
Ona koja donosi srecu, radost i veselje!

Duboko sam uzdahnula i krenula prekapati po ladicama da pronadjem svoju zalihu kave!
Ovdje je  i kava bila luksuz, ali zato smo mogli nabaviti alkohola i  nekoliko vrsta droge u bilo koje vrijeme!
Uzela sam vrecicu kave i istresla ju u salicu, taj miris... mmmm.... tako smirujuci, taaako opustajuci.
Moj porok su kava i cigarete i jos kave i cigareta!
Sjela sam na mali kauc u kutu, otpila gutljaj kave,  i zapalila cigaretu. Zaklopila sam oci i pustila da kofein i nikotin odrade svoj posao!
Vec za par minuta osjecala sam se bolje ruke su se smirile, osjecaj napetosti skoro pa nestao.

Kroz par dana trebala bih otputovati u Tanzaniju, i tamo cu provesti neko vrijeme.
To je posljednje mjesto na mojoj ruti volontiranja!
Ne znam sto me tamo ceka, ali mislim da ne moze biti gore od ovoga.
U ovih par mjeseci moje oci su vidjele svakavih grozota!

Somalija, najgore mjesto od svih mjesta u svijetu!
Terorizam, zarazne bolesti, hepatitis, AIDS, pa cak i bjesnoca.
Tu su sam gledala smrt svaki dan.
Majke su oplakivale svoju djecu, i djeca su oplakivala svoje majke!
Ni jedno dijete ne bi trebalo rasti bez svoje majke, bez njeznog zagrljaja i ljubavi.
Gledajuci te strahote svakog dana, izgubila sam i ono malo srca sto je ostalo u meni.
Ostalo je tek toliko da prezivim, ponekad sam mislila da uopce ne kuca, da ne radi svoj posao!
I suza vise nisam imala, htjela sam plakati, htjela sam vristati ali jednostavno nisam mogla.
Ova zemlja je jedno veliko sranje!
Zivot je jedno veliko sranje!

Dok sam boravila u Sudanu,  kraj sebe sam imala dobru ekipu.
Ljudi koji su me okruzivali bili su jako srdacni i ljubazni.
Svaki dan bi mi dolazila jedna gospodja koja je izgubila dvoje dijece. Svaki dan je imala osmjeh na licu, i svaki ali bas svaki dan bi podjelila samnom njihov tradicionalni kruh "Kisru."
Divila sam se toj gospodji, nisam znala od kuda crpi snagu, od kuda joj snaga da se smije kao najsretnija zena. A imala je toliko razloga da place, da place i pritom joj nitko ne zamjera.

Sjecam se njenih rijeci. Tu su u mojoj glavi stalno!
" Sarah, ti si jedna nevjerojatna zena, u tvojim ocima vidim tugu i bol, ne znam zasto i zbog cega je ta tuga,  niti zelim zadirati u tvoju privatnost. Ali vjeruj mi doci ce netko tko ce izbrisati sve tvoje suze!"

"Doci ce netko tko ce izbrisati sve tvoje suze!"

Da bas! Netko ce doci, i izbrisati moje suze, tek tako... izbrisati moju proslost, moju bol moje postojanje, ma nema sanse!
Ali bilo mi je drago razmisljati o njenim rijecima, kako me samo tjesila i ohrabrila. Iako nije znala moje razloge, ponekad mislim da je osjetila, jer zena osjeti, osjeti radost i tugu, osjeti bol i patnju.

Iz misli me trgnula vriska, koja je dolazila izvana!
Spustila sam salicu na mali drveni stol, i krenula da pogledam sto se dodgadja!?
Otvorila sam vrata i prvo sto sam vidjela bila je Dalila, izisla je iz auta, a oko nje je bilo par muskaraca sa fotoaparatima!
Naslonila sam se na zid i gledala sto se dogadja!
Ljudi su pohitali prema njoj, bar sam tako mislila!
A onda je za njom izisao neki muskarac, nisam ga do sada vidjela ovdje i nisam imala pojma tko je on, mozda je netko novi dosao volontirati pomislila sam.
Ali zasto ovoliko guzve, i fotoaparata!?
Okrenut mi je ledjima tako da nista ne vidim, a onda se okrenuo!