Rekla je da

2.9K 211 46
                                    

Niže poljupce jedan za drugim ostavljajući trag svojih usana na mojem vratu.
Osmjehnem se zadovoljno te mu ponudim svoje usne, a on ih prihvaća.
Ovaj poljubac se ne može opisati. Kako da opišem svu ljubav koju osjetim u ovom poljupcu?
Voli me... A volim i ja njega, iako imam malenu grižnju savjesti ali volim ga i nisam mogla otići od njega.
Treba mi... On je zrak koji dišem, on je voda koju pijem, hrana koju jedem.
On je moj smiraj, moj san, moja pilula za novi život.
Moja sadašnjost i moja budućnost.
A prošlost... Prošlost će zauvijek biti dio mene, samo neću dopustiti da me sputava u mom daljem životu.
Neće on dozvoliti da posrnem, tu je uz mene, a kad je on tu ja sam sigurna.
Ne mogu ja bez njega, ne više...
Kada sam ostala sama u ovoj kući,  ni spavati nisam mogla bez njega, toliko sam se navukla na njegovu prisutnost u mom životu.
Ne mogu bez njega i ne želim bez njega.

"Djevojčice moja."
Prostenje mi na usta, i to je ono čim me kupio.
"Djevojčice moja!"
I k vragu, želim biti njegova djevočica, i ja jesam njegova od sada pa do... zauvijek!
"Volim te James, tako te volim."
Tiho mu šapnem na uho dok prodire u moju unutrašnjost, uzdahnem glasno kad mi guzu stisne svojim rukama.
"I ja tebe... I ja tebe djevojčice moja!"
Gubimo se u vrtlogu strasti, plivamo u moru naše ljubavi dok naši jezici plešu nevjerojatan ples.
I znam... Znam da sa njim želim sve.

"Požuri se Sarah, kasnimo već!"
Iznervirano mi dobacuje, dok trči i kupi svoje stvari po kući.
Kasnimo na avion koji će nas odvesti na njegov koncert.
"Ja imam sve potrebno James. I smiri se već jednom.
Uspavali smo se i šta sada..."
Odvratim jednako iznervirano,  stići ćemo, ne može početi koncert bez njega.
"Oprosti djevojčice, nisam želio biti grub."
Govori dok omotava ruke oko moga vrata.
Naslonim glavu na njegove grudi i poljubim ga jednom u mjesto gdje kuca njegovo srce.
"Ma nisi uopće bio grub James. Uspavali smo se i... A sada idemo krajnje je vrijeme da pođemo."
Govorim dok ga vučem prema izlazu.
"Iscrpila si me noćas, morao sam se uspavati."
Kroz smijeh mi dobaci na šta mu isplazim jezik.
"Mislim da nećeš imati snage da održiš koncert, planiram da te još dodatno iscrpim."
Smijući se govorim dok ga gledam u oči.
Šokirano gleda u mene otvorenih usta, i ne zna što da mi kaže na ovo.
Zadovoljno se osmjehnem i sjednem u auto dok on trpa naše stvari.
Smjesti se kraj mene te se nagne prema meni.
"Tvoj sam djevojčice."
Šapne mi na uho i uzme moju ruku te je stavi na svoje međunožje.
"Izvoli... Posluži se."
Cerekajući se govori, a ja... Ja sam u šoku i ne znam što da mu kažem.
"Šah mat djevojičice."
Zadovoljno se nasmije, i ne znam uopće koji vrag mi se događa, i kakve ovo misli vrludaju mojom glavom.
Ali moje ruke otkopčavaju njegov patent na hlačama, a vragolasti smijeh krasi moje lice.
"Hvala ti James...Ti si tako darežljiv. Mislim da ti se nikada neću moći odužiti za ovo."
Namignem mu i spustim glavu do njegovog međunožja i zasisam onog što me noćas punio i činio tako sretnom.
"Ja ne znam tko si ti....Što si uradila onoj sramežljivoj mojoj djevojčici."
Sikti na mene kroz uzdahe i znam da mu paše, uvuče svoju ruku u moju kosu te me podigne i poljubi žestoko.
"Ne sada djevojčice."
Tiho mi kaže i nasloni glavu na moju.
"Ne sada... Ne ovdje."
Nasmješim se najljepše što mogu, i jebi ga pobjeda je moja.
"James.... Šah-mat je moj!"
Smijući se na glas kažem dok on s nevjericom gleda u mene.
"Ti... Ti mala vragolanko... Ti nisi Sarah, tko si ti?"
Cijelo vrijeme puta je ponavljao te riječi, dok sam se ja zadovoljno smješkala.

*************

Arena je puna, koncert već traje čini mi se satima.
Pogledava u mom smjeru svako nekoliko a ja se nasmješim svaki put, insuirajući mu scenu iz auta.
Znam da zna što mu želim reći jer svaki put uzdahne na mikrofon i zaklopi svoje oči.
Ali sada ne... Sada evo silazi i ide prema meni te me uzima jednom rukom i prebaci preko ramena.
"James što radiš?"
Kroz smijeh mu govorim a publika vrišti jače nego ikada.
Nosi me na pozornicu i spusti me te se osvrne okolo.

"Da li vidite ovu ženu ovdje?"
Upita obraćajući se svojoj publici, dok oni vrište ja se samo smijem iako nemam pojma što radi.

"Njeno ime je Sarah ljudi.
I želim da znate da je ona moja djevojčica.
A ako pristane ona će biti i moja supruga.
Samo moja!"
Uzvikne veselo te se okrene prema meni i uzme moju ruku čvrsto je stisnuvši.

"Ti koja si dva puta umrla na mojim rukama, pa opet oživjela.
Ti koja si toliko patila, a na kraju si opet imala snage za osmijeh.
Ti koja si mislila da si izgubljena i ne zaslužuješ biti sretna.
Ti koja si unijela sunce u moj život.
Znam da nisam čovjek za poželjeti, znam da samnom u paketu dolazi svašta nešto.
Ali želim da znaš, da te volim.
Želim da znaš da zajedno možemo sve, pa pobjediti i smrt jer smo to učinili već dva puta.
Sarah.... Želiš li se zvati mojom suprugom?"
Govori dok suze klize niz moje lice, a srce... Srce ovaj put prijeti da iskoči iz grudi.
Od sreće, od ljubavi, od ponosa...
"Naravno da hoću James... Ne želim propustiti to da budem supruga Jamesa Parkera."
Kroz suze odgovorim, a on mi stavlja prsten na prst te me poljubi uz povike iz publike.
"Rekla je da ljudi!"
Veselo se obrati publici a mene privuče u svoj zagrljaj.
Opijena njegovom ljubavi, stojim tik uz njega  dok njegovi fanovi vrište i aplaudiraju rukama. I to je to, ne želim ništa više u životu osim da ga volim i da me voli.

I nebo je napokon pogledalo na mene, i nebo se smilovalo nad mojim životom, nad mojoj sudbinom.
Nebo mi poslalo ovog divnog muškarca, kojeg bi svaka djevojka poželjela.
I želi... Znam da želi.
Ali neću se opterećivati time, on je moj i ja sam njegova.

******

Dragi moji još nam epilog ide i gotovo.
Hvala svima puuuno, grlim vas i ljubim😚
Jeste li zadivoljni krajem?😎

SARAH ✔Where stories live. Discover now