SARAH ✔

Osjetim samo mir

Vozeci se prasnjavom cestom gledam kroz prozor upijajuci prirodu oko sebe. Pozdravljajuci  se u sebi sa mjestom u kojem sam zivjela zadnjih tjedana.
Osjetim njegovu toplinu na svojoj nozi, previse mi je blizu a nije da nemamo mjesta.
Znala sam da to namjerno radi samo da me provocira. Samo sad sam bila umorna, bila sam umorna od svega. Ne zelim mu pruziti to zadovoljstvo, ne zelim mu pruziti pobjedu.
Naslonila sam glavu na naslonjac, i udobno se smjestila.
Zatvorila sam oci i iskljucila se iz ovog svijeta. Nisam htjela razmisljati ni o cemu, ni o mom zivotu, ni ovom putovanju, ni njegovoj blizini. Zeljela sam pravi odmor za moju psihu.
U glavi sam stvorila sliku nekog pustog otoka. Plaza i more,  sunce kako svojim zrakama grije moje tijelo. Miris borovine, i pjev galeba, osjecala sam zapljuskivanje blagih valova, bilo je toliko stvarno da su mi se usne izvile u jedan osmjeh.
Duboko sam uzdahnula i nastavila sa svojom psihoterapijom.
Osjetila sam mir kakav vec dugo nisam osjetila. Umor je poceo vladati mojim tijelom, tonula sam sve dublje u san.

Probudila me tezina i pritisak koji sam osjetila na svom tijelu. Okrenula sam lagano glavu i ugledala Parkera kako spava, jednom rukom poklopio je moju, a glava mu je pocivala na mom ramenu.
Uravnotezeno je disao i bio u dubokom snu. Ovaj put nisam reagirala, pustila sam ga tako da odmara.
Promatrala sam ga kako bezbrizno spava, pomno sam gledala njegovo lice, usne, nos, kosu...
Lijep je, lijep je kao san. Jebi ga sama sebi moram priznati. Mislim da nitko ne bi trebao biti ovako lijep i zgodan.
Isuse! I te trepavice, i te obrve i ruke...
Zgodan, ali arogantan, zgodan i bezobrazan, zgodan i umisljen. Kroz san pomjerio je glavu tako da su mu usne skoro dirale moje, smrznula sam se i molila se da ne otvori oci, ali bilo je kasno.
Dva smedja sjajna oka gledala su pravo u moje oci. Nista nije govorio ali nije se ni pomjerio,  ostao je tako blizu mojih usana i kunem se svime ubrzano je disao.
Kao da se bori sam sa sobom sto da ucini?

" Nadam se da te nisam probudila" tiho sam rekla okrecuci glavu.

"Ma ne nisi, ti si zaspala i uspavao sam se gledajuci tebe. Oprosti zbog ovog."

Ispravio je glavu ostavljajuci ruku na mojoj.

To me cinilo tako nervoznom i uplasenom. I jel to on rekao da se uspavao gledajuci mene kako spavam.
Htjela sam ga odgurnuti od sebe, pozeljela sam izici iz auta i otici sto dalje od njega.
Ne znam zasto, ne znam zbog cega, ali budio je u meni nesto sto ni sama nisam mogla objasniti.
Osjetila sam blagi stisak ruke, kao da mi daje do znanja da zna o cemu razmisljam.

"Mislim da smo krivo poceli doktorice. Znam da me ne podnosis, znam da me mrzis iako ne znam zbog cega. Ipak cemo provesti jedno odredjeno vrijeme skupa  pa bilo bi zgodno da pocnemo iznova?"
Rekao je tiho gledajuci me u oci.

Nisam znala sto da mu odgovorim, sto da mu kazem. Imala sam svoje misljenje o njemu, i do sada nista nije uradio da mi dokaze da se varam, da sam u krivu. 
Ruku na srce nije da sam mu dala priliku. Da mi pokaze.
Jebem mu nisam ni ja s Marsa pala, znam da novinama ne treba vjerovati, znam da polovinu toga izmisljaju i lazu samo da se prodaju.
Mozda da mu pruzim priliku da se dokaze.
Imam sad sve vrijeme da sama procjenim kakav je on doista.
Procitat cu te Parkeru, ne zvala se ja Sarah.

"Ja sam Sarah."
Nekako sam procjedila pruzajuci mu ruku.

Sokiran mojom iznenadnom ljubaznoscu stisnuo je moju ruku i ponovio moje ime.
Usne su mu se izvile u jedan ogroman osmjeh pa opet ponovio moje ime.
Nasmijala sam se jako glasno, bio je toliko smijesan. Izgledao je kao tinejdzer koji napokon upoznaje svoju simpatiju, ali samo na trenutak. Vrlo brzo je postao onaj stari James, samouvjereni, veliki James Parker.
Zarobio mi je ruku i ne pusta ju nikako, kao da je njegova, kao da ju prisvojio samo za sebe.
Dok ga gledam takvog samouvjerenog namiguje mi i nasmije se.
Kladila bi se u sve na svijetu, da ce poceti i flertovati samnom.
Lagano izvucem ruku popravljajuci kosu.  Kao da me briga i za kosu i moj izgled u ovom trenutku, nego nemam jebenog pojma kako drugacije da oslobodim ruku iz njegove.
To mi je stvaralo takav pritisak i nelagodu.

"Jebo te pa ne mogu vjerovati da me nisi napala i vristala na mene.
Mislio sam da ces izvuci kandze i zivog me oderati ovdje."
Govorio je smijuci se.

" Ja stvarno ne znam od kuda vam takva ideja gospodine Parker. Pa zar vam ja licim na neku zivotinju koja ima kandze?"
Rekla sam smijuci se.
"Nikad mi nitko nije udjelio ljepsi kompliment jebo te. Stvarno sam iznenadjena."

Gledao je u mene i znam da nije mogao vjerovati, da sam to ja. Da se smijem i zezam tu s njim, a ranije danas sam stvarno izvukla kandze i pokazala mu kakva mogu uistinu biti.

"Znas, mogu biti dobra a isto tako mogu biti jako zla. Sve ovisi o tome koga ces probuditi u meni Parekeru." Rekla sam i pritom ga lagano lupila u rame.

"Stvarno si me..." Nije zavrsio recenicu zbog naglog kocenja, auto je tako zakocio da su nam glave poletjele naprijed.
Pogledala sam prema naprijed i vidjela da smo okruzeni gomilom naoruzanih muskaraca.
Vozac i jedan vojnik izisli su iz auta a sa njima i James.

" Ne izlazi iz auta" Dobacio je kratko.

Nisam razumijela o cemu razgovaraju,  sudeci po nacinu kojim su mahali rukama znala sam da se raspravljaju.
Htjela sam izici i provjeriti sto se dogadja samo ne znam koliko je to pametno u ovom trenutku.
Nisam mogla samo sjediti tu i cekati kad ce poceti letjeti sake, galama je bivala sve glasnija i nepodnosljivija.
Otvorila sam lagano vrata i krenula prema njima da vidim zasto ne mozemo proci dalje. Pa nikog ne ugrozavamo, tu smo da pomazemo koliko mozemo.
Cula sam grmoglasan vrisak,

"Ne pucajte ona je s nama!"

Osjetila sam ostru bol koja je probadala moje grudi, a zatim jos jednu u mojoj nozi. Pala sam na pod ko pokosena, k vragu jesu to oni pucali na mene!?
Bol je bila tako velika da nisam mogla ni vrisnuti, nisam mogla ni govoriti.
Lezala sam na podu zatvorenih ociju dok mi se tijelo nenormalno treslo.
Osjetila sam toplinu koja me iznenada obavila, necije ruke drzale su mi glavu, psujuci sve po redu.Glasovi su postajali sve dalji, skoro pa su postajali sapati.
Skupila sam svu snagu i pokusavala otvoriti oci, kapci su mi bili tako teski i umorni,  kao da mi netko okacio tegove na njih.
Kroz maglu vidjela sam Jamesa, on me drzi i prica nesto ne razumljivo. Vidim da mu se usta micu, samo ja ne cujem ni jednu jedinu rijec.
James je obavio ruke oko mog tijela a meni je bivalo sve hladnije, vise nisam osjecala toplinu, bilo mi je strasno hladno i znala sam sto to znaci. Znala sam gdje se nalazimo, uvjeti da me spase su nikakvi. Ovakve prostrijelne rane zahtjevaju odlican tim lijecnika i brzinu. Pluca su mi izgarala, sto od boli sto vjerojatno unutarnjeg krvarenja. Znala sam da ako ostanem ovdje lezati, necu prezivjeti.
Mozda je tako i bolje, mozda je ovo moj kraj, mozda sada nadjem mir.
Mislila sam na mamu, tatu, moje sestre i bracu. Bilo mi je zao ako odem na ovakav nacin. Zelim im jos jednom reci da ih volim, zelim im reci hvala za sve sto su ucinili za mene. Htjela sam im mnogo toga reci, ali nemam priliku. Unatoc tome, osjetila sam mir i spokoj. Vec dugo se nisam osjecala ovako, i bila sam spremna poci na onaj svijet. Netko me gore ceka, netko koga volim vise od icega, netko ko me voli vise od icega.
Suze su klizile niz moje lice a James je svaku kupio svojom rukom kao da kupi bisere.

"James...." Dozivala sam tiho...
Nije bilo odgovora ili ja nisam cula. Vise oci nisam mogla otvoriti, osjecala sam se kao da me vuce nesto u dubine, bilo je jace od mene.
"Parekru jebo te!" Pokusala sam malo glasnije.
"James,  cujes li me? Molim te nadji moju obitelj, molim te reci im da ih volim i da mi je zao sto odlazim na ovakav nacin.
I James, oprosti ako sam bila gadura prema tebi.
Ponovno sam osjetila necije ruke samo ovaj put te ruke su stisnule moje lice.

"Molim te ne govori nista, odvesti cu te odavde, odvesti cu te na sigurno, vjeruj mi samo mi vjeruj."

Osjecala sam kako mi drzi glavu u svojim rukama, osjetila sam poljubac na svom celu, poljubac kojim me pokusava smiriti, samo on ne zna da ja vec osjecam mir.
Padam sve dublje u tamu, vise ne osjecam nista, ni bol, ni suze, ni patnju...
Sad je samo mir i ova tama koja me okruzuje.

------------------------------------------------------

Nastavak je tu.
Sto ce se dalje zbivati ostaje nam za vidjeti.
Hoce li Sarah pronaci mir ili ce James naci nacin da ju spasi?