SARAH ✔

Da li je to ljubav

Koračam prema autu dok me rukama vuče bliže sebi u krilo, njegove usne spuštaju se na moju glavu, a moje usne razvlače se u osmijeh.
Nije to bilo kakav osmijeh, to je onaj osmijeh što mi govori...
Tu... Baš tu si sigurna.

Znam da se prepao danas, znam da se kaje zbog svih riječi koje mi je uputio jutros.
Ali ja nisam... Neka mi je rekao iako je svakom svojom riječi kidao moju dušu.
Izvlačeći istinu na površinu koju ja potiskujem duboko u sebi.
I nije samo on kriv zbog onog što se sinoć dogodilo, a tako lako sam ga okrivila.
Sjetila sam se svega, svaka slika je proletila mojom glavom kad je krenuo pričati, i znam da sam sudjelovala u svemu.
Zato sada sebe krivim, kriva sam što sam ga navela na sve to, kriva sam što sam ga pozvala da pleše samnom, kriva sam što sam se opustila u njegovim rukama.
A kriva sam što sam mu uzvratila kad me poljubio, i te kako sam mu uzvraćala.
Sad me malo i sram, jer znam kako sam se ponašala.
A on... On je bio taj koji je sve prekinuo, stao je na vrijeme i zbog toga je još veći u mojim očima.
Koliko je samo bio snažan i odlučan, ipak je muškarac a ja sam mu se ponudila kao na pladnju.
Moje tijelo je vikalo: "Dođi i uzmi me."
I uzeo me, ljubio me kao nikad nitko,  dodirivao moje tijelo kao svetu stvar, ljubio onaj ožiljak na mojim grudima.
On me ljubio i obožavao.
Osjetila sam kako izbija ljubav iz njega, iz svakog njegovog uzdaha ja sam osjećala kako me voli i koliko sam mu potrebna.
A tek onda kad mi priznao kako već skoro dva mjeseca spava samnom u istom krevetu, jer ako je on tu, tada nemam noćne more.
Do duše ja sam spavala, a on bio budan cijele noći kraj mene i čuvao me.
Čuvao me od svega, i sačuvao i od onoga od čega ne možeš pobjeći, mojih noćnih mora.
A on je uspio, nestale su kao dlanom o dlan.
Zaustavio ono za što sam mislila da će me progoniti cjeli život.
Da li je to ljubav?
Ako to nije ljubav, onda što je?

"Nešto si se zamislila?"
Upita me dok uparkirava auto garažu, toliko sam se zadubila u svoje misli da nisam ni primjetila da smo stigli kući.
Kući.... Kad sam ja to počela zvati ovu vilu svojom kućom?
I što je ovo što ja osjećam, kako se to zove?
Zahvalnost možda?

"Malo sam odlutala, oprosti mi zbog ovog, ali umorio me današnji dan."
Odgovorim nekako pribojavajući se onog što slijedi sada.
Bio je samnom u istom krevetu već dva mjeseca, iako bez mog znanja ali bio je tu svaku noć.
I kako da mu sada kažem da želim pokušati biti sama noćas.
Hoću li ga uvrijediti ako mu kažem?
Naravno da hoću, pa jutros mi je rekao da me voli.
On mene voli a ja....

"Ne muči se više Sarah, znam o čemu razmišljaš i u redu je.
Znam da želiš biti noćas sama i poštujem to."
Govori dok uzima moju ruku u svoju.
"I znaš da sam ja tu ako ti zatrebam u bilo koje vrijeme."
Dobaci kroz smijeh i povede nas unutra.

Krenem stepenicama prema sobi te zastanem na tren i okrenem se.
On stoji podno stepenica i gleda u mene sve sa nekim sjajem u očima.
"Hvala ti James."
Prozborim tiho i nastavim prema sobi.
Čujem nekakvo mrmljanje ali nisam sigurna da li sam dobro čula.
"Doći ćeš mi i prije nego misliš."
Mislim da je to rekao....
Osmjehnem se kad topla voda krene niz moje tijelo i pomislim kako se nisam probudila ni jednu noć?
Kako ga nisam osjetila?
Spavala sam bezbrižno i spokojno bez da sam išta osjetila oko sebe.
Dok sam ja spavala on je brinuo....

Stala sam ispred ogledala, onako gola kao od majke rođena i promotrila svoje umorno tijelo.
Ožiljak koji se prostirao dužinom mojih grudi gleda u mene kao da mi poručuje.
Evo me tu sam, a ti si i dalje živa. Učini nešto sa svojim životom konačno, vrijeme je...  Kliznem pogledom do svoje noge i taj ožiljak mi se u facu smije.
A šta su ta dva ožiljka na spram onih koje nosim na duši?
Šta su ova dva na spram onih zbog kojih ne mogu dalje živjeti....

Obučem pidžamu i legnem u krevet, okrenem se prema onoj fotelji a njega nema tu, gdje je svaku večer bio dok ja ne bi potonula u san.
Okrenem se na drugu stranu i zaklopim oči, vrtila sam se na krevetu, brojala ovce, molila se i ne znam ni sama što sve radila dok konačno nisam otplovila u neki drugi svijet.
Falio je, falila mi je njegova prisutnost, svake večeri on je bio tu i ja sam bila sigurna.
Ali večeras... Večeras nije bilo ništa kako treba.

Doktori u bjelim kutama, povici, krv, malo djete leži na stolu dok ga ja pokušavam oživjeti.
Sjedim na njegovom malom tjelu i masiram njegovo malo srce, jednom, dva puta, tri puta pokušavam udahnuti u njehova usta ono malo života.
Nečije ruke me vuku dalje od svega a ja se otimam i pokušavam ponovno sve ispočetka.
Jednom, drugi put, treći put....
"Žao mi je Sarah, ne možeš mu pomoći... Gotovo je dušo...."
Te ruke me odvlače od malog tijela dok ja vičem i otimam se.
"Neeeeee! Pustite me da pokušam još jednom, samo još jednom da pokušam.... Znam da mogu.... Pustite me molim vas..."

Otvorim svoje oči, suze već klize niz moje lice i shvaćam da je to opet bio san.
Opet noćna mora....
Jedva dišem, borim se za svaki uzdah te brzo ustanem da otvorim prozor.
Kako otvaram prozor i zrak napokon dopire do mojih pluća, tako me nečije ruke povuku prema sebi.
To je James... To je samo on...
Naslanjam se leđima na njegove grudi dok ubrzano dišem i rukama uporno tražim njegove.
"Tu sam djevojčice... Smiri se tu sam."
Kao da je znao što mi treba, rukama me obgrli i stišće uz svoje tijelo, te nakon samo par trenutaka smirim se u njegovom krilu uz šapat, kako će sve biti u redu.

"Jesi li bolje?"
Tiho me pita, dok ja nemam snage da mu bilo što odgovorim.
Samo kimnem glavom u znak potvrde.
James me podigne u naručje kao da sam malo djete i spusti me u krevet te navuče plahtu preko mene.
"Tu sam, ja sam tu djevojčice."
Opet mi tiho govori dok stoji iznad mene, a ja....Izgubila sam glas, želim mu reći nešto ali glasnice ne surađuju.
Gledam kako odlazi prema onoj fotelji, vidjela sam bol u njegovim očima, gledao me pogledom očajnika.
"James."
Nekako prozborim a on se okrene iste sekunde.
Ništa mu ne govorim samo rukom potegnem plahtu i pogledom mu govorim da dođe i legne kraj mene.
Sebično.... Znam...
Treba mi... Treba mi da me sada zagrli i osjetim ono što sam osjećala svih prošlih noći.
Sigurnost....
Prilazi i smješta se kraj mene te me privuče u svoj zagrljaj.
Okrenuta mu leđima, osjetim njegovo srce kako brzo tuče.
Mogu samo zamisliti kako se sada osjeća, mogu samo zamisliti kolika je njegova bol u ovom trenutku.
Ležati kraj žene koju voliš a od nje ne dobiješ ništa.
"Spavaj Sarah... Sada spavaj..."
Šapat na uhu i poljubac koji slijedi smiruju me i opuštaju.
"Ne znam mogu li ti dati to što želiš James, nemam ti što ponuditi i žao mi je, tako mi je žao...."
Procjedim tiho, na moje riječi samo me još više stisne i pribije uz sebe.
"Spavaj djevojčice, sada samo spavaj."
Uz te riječi, kao najljepšu uspavanku, obavijena njegovim rukama, padam u san znajući da sam sigurna.

****
Diva...