"Pored tebe sam,ne brini!"

6.4K 224 44
                                    


"Nina...",tiho sam izustio. Ne znam da li me više pogodio pogled na nju u bolničkom krevetu ili pogled na osobu pored kreveta.

"Nikola šta ćeš ti ovde?",skoro da sam pobesneo.

"Drugar,samo mirno. Došao sam samo da vidim kako je jer se onesvestila u školi,a ti si svaki moj poziv ignorisao!",ustao je i došao do mene.

"Koliko dugo ovako spava?",nisam skidao pogled sa nje.

"Od kako je dovežena! Imala je baš visoku temperaturu."

"Znam,rekao mi je doktor!",krenuo sam ka njoj.

Seo sam na stolicu i posmatrao je. Bila je tako bela i izmorena.

"Nego,gde si ti nestao sinoć? Plan je bio da mi tučemo grobare a ne da pustimo da oni tuku nas!",znao sam da će doći do ovoga. Bolje sad da mu kažem i završim tu temu.

"Poslušao sam tvoj glupi plan na utakmici!",čekao je da nastavim,"Onaj poljubac,ne znam ni sam više. Prepao sam se tog osećaja pa sam se predao udarcima. Morao sam sebi skrenuti misli sa te teme nekako!"

"Nije rešenje da dobiješ batine Relja!"

"Meni je to izgledalo kao jedino rešenje! I neću više o tome!",skrenuo sam pogled sa Nikole.

"Kako ti kažeš,nego odoh ja pošto si ti stigao!",podigao je ruku u znak pozdrava i otišao.

Stavio sam svoju ruku preko njene dok sam joj drugom milovao lice.

"Ah bre Nina! Sa tobom uvek neki problemi!",nisam skidao pogled sa tog lepog lica.

Bila je tako spokojna i mirna što je za nju poprilično neuobičajno. 

Moje razmišljanje prekinuli su trzaji koji nisu bili ni malo prijatni. Šta joj se dešava? Tresla se pod mojom rukom.

Duboko disanje pomešano sa mumlanjem je odjekivalo sobom. Previše sam se uspaničio. Krenuo sam ka vratima ali me slaba ruka zaustavila.

"Relja! Re..",nije imala snage da izgovori. Bila je previše slaba.

"Pored tebe sam,ne brini!"

Sati su prolazili a ja sam gledao u naše isprepletane prste. U isto vreme tako lep,a tako čudan prizor. Šta ja uopšte osećam? Nisam zaljubljen to sigurno! Želim je na neki uvrnuti način. Ako je uvučem u krevet možda me sve ovo prodje! Tako je,bravo Relja,pa ti si genije čoveče!

Nina P.O.V

Budim se u nepoznatoj prostoriji.
Osvrćem se oko sebe i vidim mamu kako me drži za ruku.

"Mama,šta mi se desilo?",uplašeno sam pitala.

"Ah mila moja,imala si previsoku temperaturu ali sada sve je u redu!",prišla mi je i poljubila me u teme.

Zašto je ona ovde? Sinoć...ubedjena sam da je sinoć Relja bio ovde. Ja sam prosto osetila to! Šta da radim? Ne mogu je direktno pitati! Ajde Nina,snadji se!

"Ovaj mama,da li je sinoć neko bio ovde?",sramežljivo sam pitala.

"Nije niko bio,zabranjene su noćne posete!",srušila mi je nadu. Ali i dalje nisam odustajala.

"Sigurna si?"

"Da Nina sigurna sam! Niko nije bio ovde pored tebe!",tako me nešto steglo u srcu. Niko nije bio pored tebe! "Pored tebe sam,ne birni!",odzvanjale su mi reči u ušima. Znam da je bio tu!

Setila sam se dodira. Njegovih milovanja. Smešak mi je pobegao sa usana.

"Ajde,spremaj se. Dobila sam otpusnu listu.",skočila sam iz kreveta ne znajući koliko sam zapravo slaba.

Surovi delijaWhere stories live. Discover now