Rose

Chapter 6.

Rose je nevjerovatnom brzinom ušla u kuću. Nakon što je nesvjesno zalupila vratima, potrčala je u svoju sobu i uradila ono što uvijek radi, zaključala se. Tek nakon nekoliko trenutaka shvatila je da nije sama u sobi i tada se zapitala dokle idu Liam'ove progoniteljske sposobnosti, ali sve te misli su nestale kada se okrenula i ugledala Sarah. 

"Hej." Pozdravila ju je Sarah. "Gdje si se ti tako zadržala?" Upitala ju je sa malenim, kiselim smiješkom jer trenutno nije mogla da izvede bolji. Ashton nije napuštao njene misli, čak sada, kada je pred njom stajala uznemirena, potresena djevojka, nimalo nalik na njenu najbolju prijateljicu.

"Ništa me ne pitaj." Rose je na sekundu zvučala otresito, a onda se slomila i pala prijateljici u zagrljaj. "Mrzim ga, Sarah. Mrzim ovaj prokleti svijet, a najviše njega!" Zajecala je.

"Rose.." Polako su sjele na krevet. "Previše si mlada da mrziš čitav svijet. Još zbog njega? Ne budi smiješna." Sarah se podsmijehnu, posmatrajući Rose'ino lice čiji se izraz mijenjao iz sekunde u sekundu. 

"Sarah, ja ne mogu ovako. Danas me je.. bila sam u njegovom stanu." Tiho je promrmljala. Sarah je zinula od iznenađenja i nije znala šta da kaže, pa je Rose nastavila. "Ja.. ošamarila sam ga i na trenutak.. pomislila sam da je kraj.. da sam gotova." Prošaputala je, te progutala veliku knedlu. "Nakon što sam istrčala iz stana u kratkim rukavima na kišu, poslao je nekoga po mene i rekao mu da me odveze kući. Oh, Sarah. Tako sam zbunjena." Prošaputala je, očajno. "Jedan trenutak izgleda kao da će me ubiti, a već idući je potpuno druga osoba koja zna da se smije.. znaš, imali smo tuču jastucima." Sa usana joj je pobjegao osmijeh, ali ga je vješto sakrila. "Ne znam šta da radim ni kako da se ponašam, Sarah. Prije sam uvijek mogla da vičem i da se svađam sa njime, da ga vrijeđam, da vrištim, ali nakon ovoga danas.. ne znam hoću li uopšte skupiti hrabrosti da progovorim kad je on u blizini."

"Gledaj, Rose, možda on ipak nije tako loš.." Sarin pokušaj od rečenice prekinut je kada ju je Rose naglo prostrijelila pogledom. Možda on ipak nije tako loš, nije vraga - pomisli Rose. "Vrijeđao te je, znam. Opasan je, znam. Ali da on nije pozvao tog prijatelja, ti bi sada bila prehlađena i imala bi temperaturu."

"Blago meni." Rose prevrnu očima. "Sada ga još i braniš." Brecnula se. "Da me on nije oteo ne bih ga ošamarila, ne bih plakala, ne bih se smrzavala u majici kratkih rukava i ne bih se osjećala krivom jer sam dopustila sebi da se nasmijem kad je on u blizini." Ljutito je rekla. "Mrzim ga."

"Jesi li sigurna da ga mrziš, Rose?" Na Sarinim usnama poigravao je mali smiješak.

"Dovraga, Sarah." Rose ispusti uzdah, a onda zagnjuri glavu u šake. "Više ne znam šta osjećam. Sve je.. ne znam. Tako je zbunjujuće." Promrmljala je. "On. Liam. Nikada ne znam kako se osjeća, da li je ljut ili se igra, izraz lica mu je uvijek tako nedokučiv." 

"Možda jednostavno ne zna kako da se ponaša u tvojoj blizini. Možda je ono što ti smatraš za vrijeđanje njegov način da izjasni.. nešto." Slegnula je ramenima.

"Opet to radiš. Opet ga braniš!" Ljutito je viknula. "Ima li ovo veze sa Ashton'om?! Jer su on i Liam dva potpuno različita svijeta! Ne želim uopšte da čujem neko opravdanje za to što me naziva plastičnom, bezvrijednom igračkom!" 

"Šta god, Ro." Rekla je. "Samo kažem da možda nije sve onako kako se čini."

"Da." Frknula je. "Možda."

***

"Ne, Ashton! Ja nisam tvoj potrčko!" Liam bijesno viknu.

"Ne, nisi moj potrčko. Ti si moj prijatelj." Ashton je prošaputao, grčevito stežući Sarinu majicu u rukama. "Ja bih uradio isto za tebe." Rekao je, slabašno. Već se predao i nije očekivao od Liam'a da mu pomogne zato što, pa Liam je Liam, on ne kuca tek tako na nečija vrata samo zbog neke djevojke koja mu je potpuno nebitna, ali postojala je jedna sitnica u vezi Sarine lokacije koja je u njemu budila začuđujuću želju da ipak ubijedi Sarah da pođe sa njim. "Izvini što sam uopšte pitao, znam da mrziš Rose i da nikada ne bi otišao kod nje, čak ni zbog prijatelja." Ashton'ove riječi natjerale su Liam'a da duboko zaviri u svoje srce, ali tamo je pronašao samo hladnoću, dok je polako gutao knedlu izgubljen u moru nepoznatih osjećaja.