Chapter 7.

1.1K 100 24
                                    

Osjetila je jezu dok je prolazila kroz mračni park koji je u njoj budio najgore uspomene. Osvrtala se i na najmanji zvuk i bila je u strahu ali morala je provjeriti Sarah nakon što ju je Liam onako odvukao iz kuće. Bila je to velika nepravda, ali Sarah je sama kriva što je do ušiju zatreskana u člana bande. Ipak, nije imao pravo da ju tek tako otme, ali Liam'a ne zanimaju ljudska prava. 

Polako je pokucala na vrata, nestrpljivo cupkajući kako bi smanjila nervozu. Vrata je otvorila Sarah koja se previjala od smijeha dok ju je Rose začuđeno gledala. Smije se?

"Ne mogu vjerovati, Sarah." Šokirano je promrmljala, posmatrajući prijateljicu. Nakon par trenutaka, pridružio im se Ashton koji je ležerno prebacio ruku preko Sarinog ramena kao da se ništa nije desilo i Rose se zapitala je li Sarah drogirana. Dobro, ne bi išli do te mjere ali ponašala se neprihvatljivo. "Tek tako si prešla preko svega?" Upitala je razočarano, a onda je ogorčeno pogledala Ashton'a. "A ti? Ubio si čovjeka! Kako si mogao? Mislila sam da se bar malo razlikuješ od ostalih, ali ne, svi ste isti. Cijela prokleta banda."

"Daj, Rose, šta se duriš..." Sarah je jedva promrmljala dok je grlila Ashton'a.

"Durim se? Prije par dana sam te dovela kod sebe jer si bila toliko očajna, a sada ga grliš? On je ubio nekoga!" Rose je osjećala gađenje iako niko ništa nije uradio njoj. Samo što je njena najbolja prijateljica bila nevjerovatno naivna i to joj je smetalo. 

"Vjeruj mi, Ro. Da ti imaš nekoga i da ga voliš u pola kao što ja volim Ashton'a, prešla bi preko toga da je nekome oduzeo život. Ali, pošto ti nemaš nikoga, ne možeš se staviti na moje mjesto." Rekla je drsko. "Ako nemaš ništa više da kažeš, ćao. Nije mi do toga da slušam pridike nekoga ko se nikada nije istinski zaljubio." Rose je osjećala peckanje u očima dok je slušala riječi koje su izlazile iz Sarinih usta. Nije mogla vjerovati. Sarah je bila jedna od rijetkih koja je ustvari znala čega se Rose najviše plašila i odlučila je da to iskoristi protiv nje. Nije čekala ni sekundu više, već se okrenula i istrčala iz zgrade najbrže što je mogla i opet je bila u parku koji je iznenada postao tako mračno mjesto za Rose. Ono što ona nije znala je da je park ustvari uvijek bio takav, ali ona nije tu zalazila noću. Ni sada nije znala šta radi, bila je potresena dok su joj u mislima odzvanjale Sarine riječi. 

"To je ona." Čula je prigušeni smijeh i odmah se stresla, ali ipak se nije okrenula.

"Jesi li siguran?"

"Sto posto." Ponovo je čula taj odvratni smijeh i ovaj put je osjećala trnce. Bacila je pogled preko ramena i spazila grupu od desetak momaka, ali to nije bila Liam'ova banda. 

"Držite ju." Sa tim riječima, Rose je potrčala najbrže što je mogla. Nije znala šta da radi uzevši u obzir da nije željela da se vrati kod Sarah, a njena kuća bila je previše daleko da bi stigla tamo prije nego što je uhvate. Mogla je zvati roditelje, ali oni ne bi prekoračili brzinu ni kada su ekstremne situacije, pa se prisjetila kako su ona i Elanis razmijenile brojeve i jedino što je mogla bilo je nazvati nju i zamoliti ju da dođe sa Zayn'om.  Sakrila se iza ugla i na brzinu okrenula broj, nadajući se da ju neće pronaći. 

"Nemoguće, Rose?"

"E - Elanis?" Promucala je uplašeno. "J - ja sam. Žao mi je što smetam ali nemam nikoga drugoga koga bih nazvala... ja.. ne znam šta da radim. Upravo sam se sakrila od nekih manijaka, prate me." Rekla je najbrže i najtiše što je mogla.

"Bože! Prate te? Zašto? Nisi valjda zašla u neki kvart? Oh.. Liam!" Čula je viku i odmah je shvatila. Liam je tamo. Oh, ne.. samo ne on.

"Rose, od koga bježiš?" Čula je promukli, muški glas i odmah je zadrhtala. "Rose?"

"Ja... ne znam. P - pratili su me i onda su potrčali. Nemam puno vremena, sakrila sam se.. oni me traže.. pomozite mi." Šaputala je dok su se suze slivale niz njene obraze i Liam ovoga puta nije mogao ostati hladnokrvan.  

RoseWhere stories live. Discover now