6

219 33 8
                                    

"hajde, stefketiću."

nije mogao da opiše koliko ga je taj novonastali nadimak nervirao. sedela je na stepenicama i gledala u njega koji je stajao pored kormila.

"ne možemo."

"šta? bojiš se ili ne znaš da voziš?"

"leno."

"bojiš se? jer mi je nepojmljivo da neko ko studira da bi upravljao ogromnim kruzerom ne zna da vozi ovaj pišljivi brodić."

otvorio je usta na njen izraz.

"ne, ne bojim se. neće biti dovoljno goriva. i ne znam da li bi mi dopustio da vozim."

"ja ću ga ubediti. a što se tiče goriva, vozite svaki dan dvesta pedeset i šest puta od plaže do plaže i kažeš da neće izdržati da odemo do budve i da se vratimo? zar ne možeš tamo da sipaš gorivo?"

stefan je izdahnuo. bila je neverovatno uporna.

podigao je ruke ispred sebe i okrenuo bele šake ka njoj.

"u redu", pomirljivo je rekao.

"ne krivi me ako se bilo šta desi."

nasmejala se glasno i ustala da ga zagrli. on je stajao stegnut i okupan njenom svežinom.

×××

lena je veselo skakutala pored stefana. na leđima je imala mali ranac i u ruci je držala telefon. pričala mu je kako obožava uske kaldrmisane ulice i drvene žaluzine na prozorima. ta arhitektura ju je privlačila. šetali su lavirintom ulica starog grada u budvi.

"prelepo je", mumlala je na svakih par koraka.

stefan je zastao da pogleda neke figure u izlogu i tada je ona videla američke cigare po niskim cenama i kohibe sa sekačima. ušla je u radnjicu pre nego što ju je stigao i kupila kohibu i sekač (zajedno ju je koštalo više od 100 eura).

izašla je i nasmejala mu se, pokazujući mu unutrašnjost ranca napunjenog najrazličitijim kutijama cigareta. odsekla je deo kohibe i zapalila.

opor, ali u isto vreme sladak miris koji ga je podsećao na dedu sada je izlazio iz njenih usta u obliku gustog dima.

krenuli su nazad ka doku gde je privezao brodić.

zamolila ga je da sačeka kod prodavnice sa skupim naočarama za sunce, a ona je brzo prešla ulicu i kupila nešto od žene koja je stajala pored male tezge. strpala je kesu u ranac koji se sad naduo toliko da je podsećao na džak.

nije video šta je kupila.

ušli su u brodić i on je pustio pesmu.
ona je uživala u mirnom moru, muzici i spokoju u duši. gledala ga je kako motri na pramac, kao da vozi auto pa ispred njega mogu svakog časa da izbiju neka druga kola. more je bilo pusto.

lena mu je prišla. ubrzo je sedela sasvim blizu njega, osećajući miris laganog letnjeg parfema i soli.

shvatila je da su mu naočare na kosi i da netremice zuri u njeno lice, čas u usne čas u oči, koji ni ovaj put nisu bile sakrivene sočivima.

lena se približila, u jednom trenu nesvesno, a u sledećem je već shvatala da su stefanove usne na njenima.

očekivala je da će imati sladak ukus trešanja, ali one su bile čvrste i slankaste. nisu je jako pritiskale. osećala se slobodno.

očekivao je ukus dima i duvana, ali su njene usne bile slatkaste sa jedva primetnim gorčim tragovima.
osećao se kao davljenik kada su talasi bili veliki. taman što je počeo hapaljivo da diše, talas ga je poklopio.

lena se odvojila, zatvorenih očiju. nije želela da ga pogleda. sela je, držala još nekoliko trenutaka sklopljene oči, a onda ih otvorila i zagledala se u more. kao da on nije više postojao.

pomogla mu je da priveže brodić za dok i onda je stajala ispred njega, njeno lice obasjano mesečinom a njegovo u totalnom mraku.

"hvala ti za ovo popodne, i za ovo veče. bilo mi je divno."

prstom mu je našla usnu i brzo ostavila neuredan poljubac tu, pre nego što je nešto uspeo da kaže.

zatim je otrčala u mrak.

letoWhere stories live. Discover now