7

201 33 6
                                    

"žuti mjesec je, neka je, prestao da gori. samo ti i samo ja, neka nova lica dva, to je sudbina", pevušila je dok je silazila sa brodića koji nije bio stefanov.


"slušaš tog pedera?"

čula je njegov glas i podigla pogled, zatičući ga sa osmehom na pramcu svog broda kako se sprema da krene.

"valentino nije peder kao neki."

skinula je naočare i pogledala ga. nosila je sočiva. kosa joj je bila u pletenici i jedan mokar pramen joj je bio zalepljen za čelo.

"hej. stvarno sam hteo da ti kažem da si prelepa."

izvadila je cigare, one američke, zapalila jednu i povukla dim.

"i ja bih tebi rekla to da ne oblačiš svaki dan iste stvari."

oboje su se nasmejali.

"stefane, molim te, treba da krenemo", vozač je rekao preko radija tako da su svi čuli.

lena se osmehnula i stala na prste da bi kroz ogradu dohvatila stefanov obraz usnama.
on je ostao zatečen, ali se brzo snašao.

"noćno kupanje? večeras?"

"ako mogu da smatram to izlaskom", jednostavno je odgovorila, sležući ramenima.

"uvek. budi u sedam ovde."

"u sedam je još dan."

"samo budi tu."

ona je klimnula glavom i mahnula dok se on udaljavo od obale sa njenom slikom u mislima.

×××

u sedam je čekala u haljinci ispod koje je imala kupaći. kosa joj je i dalje bila u neurednoj pletenici. u rukama je držala samo peškir i kutiju cigara.

ubrzo su se pojavili, stefan sa peškirom i marko i sofija koji su se držali za ruke. nije joj bilo drago kad ih je videla, ali se smeškala i nije to pominjala.

"idemo markovim čamcem", sofija joj je pokazala gumeni čamac sa drvenim dnom i motorom.

"a gde uopšte idemo?"

"videćeš."

lena je zapalila cigaru dok je marko nameštao motor.

"i kako je vama dvoma bilo u budvi?", pitao je sa usnom uvučenom među zube.

lena je spustila pogled. sofija se zakikotala i stavila pivo u čamac.

"bilo je dobro", pokušao je stefan.

"u to smo sigurni."

sofija je podigla palac i nasmešila im se.

ubrzo su se svi talasali ka maloj plaži prekrivenoj krupnim kamenjem. sunce je nedugo zatim zašlo iza stene kojom je plaža bila zaklonjena i zapalilo vodu predivnim sjajem.

lena je plivala fantastičnim kraulom i momci su ostali zadivljeni time.

"stefan je dobar izbor", rekla je sofija leni posle gutljaja piva.

marko i stefan su petljali nešto oko čamca u vodi do struka a njih dve su ležale na plaži i pile pivo.

lena je klimula glavom.

"ali ima čvrste stavove. primetićeš. koliko ostaješ?"

"ne još dugo", mirno je rekla.

"rekla si mu to?"

"nisam."

sofija je prislonila flašu na usne i nastavila da gleda u daljinu.

×××

mesec je blistao iznad vode bojeći je u srebrno.
sada je stefan sedeo pored nje i nekoliko praznih flaša piva. marko i sofija su stajali na ogromnom klizavom kamenu u vodi i žestoko se ljubili, obasjani mesečinom.

lena ih je posmatrala sa dozom straha u očima.

onda je stefan nju poljubio. nijedno od njih se nije gadno osećalo na pivo, a poljubac je bio gorak i slan u isto vreme. nakon nekoliko trenutaka, stefan je ponovo osetio slatkoću njenih usana, a njegove su ostale slane.
ljubili su se, želeći da budu bliže, pa su pri pomeranju skotrljali nekoliko većih kamenčića u vodu.

lena se nasmejala u njegove usne.

ni jedno ni drugo se nisu sećali kako su završili kući te večeri.

letoWhere stories live. Discover now