IZNEVJERENA cover by @_autumn_ 💕

2.dio - Emir

Otvorim oči, polako i nerado,nisam uopće spavao protekle noći. Mislio sam na nju,kao i svake noći proteklih 10 godina. Na moje prokletstvo i moj blagoslov. Na jedinu ženu koju sam volio u životu. I još je volim. A danas ću je opet sresti. Selma....

Kad sam saznao da je ona fotograf koji će odraditi snimanje u etno selu moj prvi poriv je bio da otkažem. Da izmislim neki izgovor i pokupim se što dalje od tog mjesta. Ili da tražim nekog drugog, preko našeg menadžera. Poput kukavice,kakva i jesam. Kakva sam bio sve ove godine.

Ali nešto u meni mi nije dalo da tako postupim. Moram se suočiti s njom. Jednostavno moram. Toliko je vremena prošlo, valjda ćemo moći normalno komunicirati.Kao stari poznanici? Nasmijem se sam sebi, gorkim, promuklim osmijehom.

Poznajem je skoro cijeli svoj život. Volim je jednako toliko dugo. Bila je prva djevojčica koju sam poljubio, sjećam se u prvom razredu osnovne škole. Moja prva ljubav, u srednjoj školi mi je postala djevojka. Sjećam se naših sastanaka, ispod stabla hrasta, na koji smo urezali naša imena, prvog pravog poljupca, prve noći kad smo jedno drugome postali sve. Tada sam znao da ću bez obzira kamo odem i završim u životu, u sebi zauvijek nositi tu sliku, njenih zlatnih, razbarušenih uvojaka, plavih očiju uprtih u moje, usta koja su oblikovala "Volim te" - ruku koje su me grlile,toplog mirisa njene kože i svilenkastog dodira.

Volio sam je kako se voli kao tinejdžer, ludo, strastveno i bezumno. Bio sam uvjeren da ćemo ostati zajedno zauvijek. Nitko mi, osim obitelji, nije bio važniji od nje. Nitko. Osim glazbe. Moje ambicije. Želje da uspijem. Da dokažem da vrijedim.

Selma me je podržavala u mom snu, u potpunosti. Voljela je kad bi joj pjevao, ona bi onda uzela aparat i fotografirala me,govorila je da želi uhvatiti emociju dok pjevam. Njena je ljubav bila fotografija, a ja sam joj bio omiljeni model.

Uvijek mi je govorila da moram slijediti svoje snove, bez obzira na sve. Pitam se, je li već tada znala? Znala da će nas upravo moji snovi o uspjehu rastaviti? Da će mi ambicija postati važnija od svega, pa i od nje?

Da se mogu vratiti natrag, bi li postupio isto? To sam si pitanje postavio bezbroj puta. Sad, deset godina nakon što smo prekinuli, kad znam što sam izgubio, kajem li se uistinu? Oboma nam je tada bilo 19 godina, ali je ona, čini se bila kudikamo zrelija i odraslija od mene.

Uvijek je bilo tako,zapravo. Za razliku od mene, koji sam imao bezbrižno djetinjstvo i roditelje pune ljubavi i potpore, ona je odrasla uz stare, brižne djeda i baku koji su preuzeli brigu o njoj nakon smrti njene majke, svoje jedinice kćeri. Oca nikad nije upoznala. Bilo joj teško, ali se nikad nije žalila. Selma je bila slobodna duha, voljela se smijati, zbijati šale, voljela je prirodu i najčešće je boravila vani, od jutra do mraka.

Voljela je fotografiju, od malena, sjećam se da je bila oduševljena kad je za 16.rođendan dobila od djeda i bake novac koji joj je nedostajao za profesionalni fotoaparat, štedjela je od malih nogu.

Selma je bila djevojka koja je svaku sekundu života proživljavala u potpunosti, a tako je bilo i meni s njom. Količina i intenzitet emocija koje sam doživio s njom nisam osjetio nikad više poslije nje,s nijednom. Čak ni sa.... Ne, ne mogu sad misliti o njoj. Ne. Ne mogu. Nije zaslužila da budem ovakav, ona jedina nije ništa kriva u ovoj priči. Selma i ja nosimo svako svoj teret. Mi smo oboje prokleti sa ovom ljubavlju koju osjećamo jedno prema drugom. Jer znam. Iako je prošlo toliko vremena od one naše noći u hotelu, ja znam da misli na mene kao i ja na nju. Da me želi, čezne i žudi  za mnom kao i ja za njom. Ali ne mogu. Ne smijem. Koliko sam puta maštao da je Selma  u krevetu pored mene, a ne Dina?

Dina je moja supruga i majka mojeg djeteta. Volim je, ali nisam zaljubljen u nju. Imamo prekrasnog dječaka koji je moj razlog za život,u braku smo 3  godine, a Arman će za nekih 5 mjeseci proslaviti 3.rođendan.

Imam sve što mi je potrebno za sreću, uspješnu karijeru, naš je band jedan od najpopularnijih na ovim prostorima, albumi najprodavaniji, koncerti rasprodani.

Imam divnu ženu koja me voli svim srcem,dušom i tijelom. Tako je od prvog dana. Podarila mi je divno dijete koje je naša radost i centar života.

Imam odane prijatelje, uz dečke iz banda s kojima dijelim sve već dugi niz godina. Imam sve, osim nje. Moje Selme.

Sebični sam Gad, znam to. Znam i da ne smijem niti imam pravo razmišljati o njoj. Da je između nas sve gotovo. Bilo je gotovo prije deset godina, kad sam joj ispod našeg stabla rekao da moram otputovati u Sarajevo i onda u Beograd i da ne znam kada ću se vratiti. Nije plakala ni radila scenu. Samo sam zadrhtao od količine boli u njenim očima. Poželjela mi je sreću, zagrlila me, a ja sam osjećao kako se naša srca lome istodobno, da se više nikada ne sastave i zacijele.

Poslije, kad je došao uspjeh s bandom, posvetio sam joj neke od naših najvećih hitova. Ma zapravo je svaka pjesma bila njoj posvećena, tražio sam je u svakoj djevojci u publici. Poslije, u svakoj koju bi odveo u krevet. Nije to bilo tako često kako je pisalo u medijima, gdje sam stekao reputaciju ženskara,lomitelja ženskih srca, ali se znalo desiti. Nisam je nikako mogao zaboraviti, čeznuo sam da je vidim, dotaknem,da sjednemo ispod našeg hrasta ili na obalu rijeke i samo šutimo,zagrljeni satima.

Pet godina je prošlo u trenutku, a onda mi je poslala poruku da me želi vidjeti. Da joj trebam. Otišao sam u njenu sobu i proveli smo čarobnu noć, bez riječi, govorila su samo naša tijela i duše. Ujutro se iskrala bez pozdrava, što me je boljelo, iako sam slutio  da je tako bolje. Nisam znao što bi joj rekao.
To je laž, zapravo.

"Volim te. Nedostaješ mi. Molim te, pokušajmo ponovno." - su riječi koje sam joj trebao reći i koje sam želio čuti od nje. Ali nijedno od nas ih nije izreklo. Ona je otišla, a ja sam 2 mjeseca kasnije upoznao Dinu.

Iz prebiranja po uspomenama me trgne lupanje po vratima. Pošast u obliku Mahira je odlučila probuditi mrtve, pa nevoljko ustanem i odvučem se do vrata.

Mahir je nahrupio u sobu kao da mu gori pod dupetom, odmjerio me od glave do pete i zavalio se u udobnu fotelju.

"Pričaj. Doktor Mahir je otvorio svoju ordinaciju" - na što se nasmijem i pogodim ga jastukom u glavu.

Moram se ići otuširati, obući, za  sat vremena moramo biti na lokaciji.

Selma.... Uzdahnem. Osjećam se kao da idem u susret svojoj sudbini.