IZNEVJERENA cover by @_autumn_ 💕

3.dio-Dina

"Mama , tata kući?" - snen glasić mog sina mi izmami osmijeh na lice dok mu ulijevam toplo mlijeko u čokolino i miješam žlicom.

"Sutra ljubavi, rekao ti je jučer kad je išao na put, sjećaš se? Sutra će se vratiti, ujutro kad se probudiš bit će ovdje i vodit će te u park. Sad otvori usta, idemo njam njam papati, tata će te uskoro nazvati, može?" - nasmiješim se svojoj malenoj sreći i poljubim ga u čelo.

Bože, kako sliči Emiru. Ima samo moje, zeleno smeđe oči, sve ostalo na njemu je tatino.Osjetim toplinu oko srca. Bože moj, koliko sam zahvalna na njima dvojici. Oni su moj život.

Sinoć, kad me je Emir nazvao iz hotela u etno selu, osjetila sam mu u glasu nekakvu tugu. Pitala sam ga je li se nešto dogodilo, no uvjerio me je da je samo umoran od puta i da jedva čeka leći,rekao mi je da me voli i zaželio mi laku noć.

Znala sam da nije govorio istinu. I nisam mu ništa rekla, osim "Volim i ja tebe, lijepo spavaj" - i provela noć u razmišljanju o proteklih pet godina.

Nisam mogla zaspati nego tek negdje pred zoru. Nisam se prevrtala po krevetu, već ležala na boku i promatrala sliku s našeg vjenčanja na noćnom ormariću.

Nisam bila naivna ni glupa. Znala sam zbog čega je Emir djelovao tako preko telefona. Znala sam jer sam ga čula kad je preko telefona sa svojim menadžerom razgovorao o lokaciji snimanja i fotografu. Čula sam kad je spomenuo njeno ime. Selma.

Osjetila sam ubod u srcu na boju njegova glasa dok je izgovarao njeno ime.

Znala sam. Voli je, nikad nije prestao i nikad neće prestati je voljeti. Niti zaboraviti. Prihvatila sam to od početka naše veze, ili sam zavaravala samu sebe? Nadala se da će me sa vremenom, zavoljeti kao nju. Da mu u očima više neću čitati tugu i sjetu kad bi mislio da ga ne promatram. Da se neću pitati dok me grli, misli li na nju, dok usnama dodiruje moje, mašta li da ljubi nju?

Ne želim reći da me ne voli. To nikako.Ili da nije pažljiv i privržen suprug i brižan otac. Samo, u našem braku kao da nedostaje nešto. Iskra? Ne, ne mislim na strast. Što se tiče spavaće sobe, Emir i ja nemamo nikakvih problema. Uvijek je strastven i nježan ljubavnik, kojemu je bitno moje zadovoljstvo kao i njegovo i voli se maziti.Zapravo,svaki dan me zagrli, poljubi, ako smo razdvojeni zbog njegovog posla, obavezno se čujemo bar dva puta na dan. Ali ipak....

Jesam li luda? Čudakinja? Sebična žena koja želi nešto što zapravo ne postoji? Moj muž me voli, vjeran mi je, u to sam sigurna.

Jedan dio njega mi ne pripada, uvijek će biti njen. Pa što onda? Sa mnom je, nije s njom.

Prihvatila sam Selmu kao dio njega od početka, stvari se nisu promijenile sve do danas, niti se nadam da će ikada.

Emir i ja smo se upoznali jedne prohladne jesenje večeri, na humanitarnom koncertu za pomoć teško bolesnom dječaku koji je pohađao školu gdje sam ja tek počela raditi kao profesorica engleskog jezika , ravno sa fakulteta. Bila sam mlada i prilično uplašena, ali voljela sam svoj posao, obožavala sam djecu i brzo sam se privikla. Dječak koji se razbolio bio je veliki fan Lapsus banda, a dolazio je iz siromašne obitelji, pa se škola angažirala u skupljanju financijskih sredstava za njegovo liječenje, organizirali smo i humanitarni koncert i kontaktirali menadžera banda, s nadom da bi mogli se pojaviti, bar nakratko. Dečki su pristali bez razmišljanja, odradili besplatno cijeli koncert, družili se s djecom i roditeljima i još donirali pozamašnu svotu novca u fond za liječenje.

Sjećam se Emira na kraju koncerta, dok je razgovarao s malenim Alenom i njegovim roditeljima, bio je toliko jednostavan, pristojan i pristupačan, mislim da sam se tada zaljubila u njega, u njegovu dobrotu i skromnost, sjaj u očima i osmijeh dok je bio okružen djecom. Upoznali smo se i ostali nakon koncerta dugo razgovarati, obećao je doći drugi dan u školu, pozdraviti djecu i održao je obećanje. Pozvao me je na kavu poslije posla, koja se pretvorila u višesatno druženje, drugi dan smo otišli u kino, treći na piknik u šumu, proveli dva čarobna tjedna zajedno, prije nego je morao ponovno na put. Ipak, tijekom cijelog tog vremena, osjećala sam da nešto, ili netko, postoji između nas. Kao nekakav zid, koji je sprečavao da dotaknem Emirovu dušu.

Bila sam ludo zaljubljena, iako sam pokušavala ostati realna, na zemlji, svjesna da je on poznata ličnost a ja tek anonimna profesorica iz osnovne škole. Ali kad je otišao, javljao mi se svaki dan, razgovarali bi ponekad sat vremena, ponovno smo se vidjeli tek nakon dva mjeseca, samo se jednog dana pojavio na mojim vratima sa buketom meni omiljenih ruža.

Tu noć sam mu se predala u potpunosti, postala sam žena u svakom smislu te riječi. I postala sam svjesna da volim Emira, da ću ga voljeti do kraja života.

Dok me je držao u zagrljaju, rukom prelazio preko mojih leđa, kose, skupila sam hrabrost i upitala :
"Emire... Ovo ću te pitati samo jednom i poslije više nikad, obećajem ti. Ona... Kako se zove? Ta djevojka kojoj pjevaš ? Imaš li nešto još uvijek s njom? Jer... Ja sam zaljubljena u tebe. Ne želim prolaznu vezu, niti želim te dijeliti s nikim. Ne trebaš mi reći ništa o njoj ako ne želiš, ali budi iskren sa mnom, molim te. "-izgovorila sam u jednom dahu i zadrhtala, čekajući odgovor.

Uzdahnuo je i poljubio me u kosu, a onda uzeo moju ruku u svoju i poljubio mi prste.

" Zove se Selma. Moja prva ljubav. Još nešto osjećam prema njoj, iako ne, nikad nećemo biti zajedno. Zadnji put sam je vidio prije nekoliko mjeseci, mislim da je to bilo posljednji put. Nismo jedno za drugo i nikada nećemo biti. Ja sam s tobom Dina. Ne želim nijednu drugu, nikad te ne bi prevario i ne moraš se bojati da ćeš me dijeliti s ikim. Samo si mi ti važna i tako će i ostati. "-podigao mi je glavu, obrisao tragove suza na obrazima i strastveno me poljubio.

Održala sam obećanje i nikad ga više nisam pitala za nju. Godinu i pol dana kasnije, otkrila sam da sam trudna. Emiru sam rekla na večeri kad se vratio doma s kratke turneje, tada smo već živjeli zajedno. Bio je presretan, grlio me je cijelu noć i zaprosio sljedeće jutro. Poljupcima je odagnao moju sumnju i nesigurnost da me ženi samo zbog bebe i od toga dana do danas, trudio se biti najbolji suprug i otac.

Armanovo rođenje je bio najsretniji dan u našim životima. Svaki dan nakon toga bio je ispunjen srećom. Kako sam mogla željeti više? Kako sam mogla sumnjati?

Iz misli me trgne zvuk mobitela, pogledam ekran i vidim Emirovu sliku i riječi "Ljubav" - da, to je on za mene. Ljubav mog života.

Javim se i druge strane žice začujem sneno "Dobro jutro srećo" - i srce mi zaigra. Tako me on zove. Srećo. Sretna sam. Imam sve. Zaista? Imam li?